Majka Vesna: Najradije bismo Sandri vola ispekli!

Susjedi iz Trnovčice, ulice u zagrebačkoj Dubravi, navikli su na vrisku, zastave i veselje iz susjedne kuće. Kuće Sandre Perković. Svako malo tu se slavi. Ekipa je mala, ali jaka. 90-godišnja baka Ruža kao glavna navijačica pred TV-om u dnevnom boravku, a uz nju Sandrina majka Vesna, očuh Dragan i brat Marko. Toliko su puta njih četvero dizali ruke u zrak posljednjih godina, da im je slaviti zlato kao dobar dan...

– U našoj je kući zaista stalno veselo! Olimpijsko zlato, ovo iz Rija, gledali smo sami, a tek sad kreće fešta, čestitari počinju pristizati – govorila nam je u utorak predvečer majka Vesna.

– Noćas nisam oka sklopila, gledala sam do rano ujutro kvalifikacije, a zatim se spremila na posao. Kolege iz tvrtke uvjeravali su me danas da ću nakon posla slaviti novo kćerkino zlato, hrabrili me. Iskreno, danas sam na poslu više vremena provela telefonirajući i ohrabrujući svoje prije finala, nego radeći. Ali, direktor se nije naljutio, on je među najvećim Sandrinim navijačima – priča veselo zlatna majka.

Ima četiri europska zlata, svjetsko zlato, od jučer i dva olimpijska...

– Znate za tradiciju da svaki puta kad se Sandra vrati kući dobije medvjedića, morat ćemo ujutro ići kupiti još jednog, a koliko ih ima, više nam je teško i pobrojati. Ali, znate kako je majci, nije meni teško proživljavati njezine borbe za medalje, ja se više brinem hoće li uspjeti u tome što želi. Vjerujem u nju, puno puta sam si rekla, glavno da moja kćer uživa. Kad ona ide naprijed, onda je i meni majci lakše. Najteži su mi ti njihovi odlasci i dolasci, tu brinem, kad su na putu, hoće li sve proći u redu. A na putu su stalno...

Što će je dočekati kad se vrati?

– Doček je u subotu u 17.30 sati u Zračnoj luci Zagreb, a još se dogovaramo što ćemo pripremiti za tulum. Ona vam nije od kolača i slatkog, više je mesni tip, a kad bi mogli, kad bi bilo mjesta, mi bismo joj i vola ispekli, ali nemamo gdje, haha. Znate, prave fešte nema dok nam se Edis i ona ne vrate!