Velika je rijetkost da se na Olimpijskim igrama ponovi polufinale s prethodnih Igara, kao što je to slučaj u vaterpolu. Baš kao i u Londonu, i u Riju će se u polufinalu susresti iste reprezentacije. Hrvatska i Crna Gora te Italija i Srbija. Naši su u Londonu pobijedili 7:5, a ovdje u skupini 8:7, i to pogotkom Luke Bukića osam sekundi prije kraja.
No, pamtimo mi i Peking i četvrtfinalni poraz tadašnjih svjetskih prvaka od istog rivala (6:7), a pamti ga i tadašnji hrvatski izbornik Ratko Rudić.
– Hrvatska je momčad najtalentiranija i ako tako nastavi ima izgleda za najviši plasman. Osim što ima iznimne bekove Burića i Bušlju, Hrvatska ima i dvojicu ponajboljih igrača svijeta Sukna i Jokovića, impresivne ljevake Garciju i Jokovića te možda i najboljeg vratara Bijača koji je u igri protiv nas sve živo obranio. Doduše, u polufinalu s Crnogorcima neće izborniku Tucaku biti lako nadoknaditi izostanak Burića, no ima igrača koji ga mogu nadomjestiti. Crna Gora je odlična momčad, ima Ivovića koji je svjetska klasa, no Hrvatska ima više “municije” – kaže Rudić.
Osjetili smo kako o 25-godišnjem Bijaču govori s divljenjem, a može se dogoditi da on uopće ne brani u polufinalu. Jer hrvatski izbornik Tucak na toj poziciji ima slatke brige odnosno još jednog vratara najvišeg kalibra – Josipa Pavića.
Hrvatska doista ima tradiciju velikih vratara. Siniša Školneković nas je odveo u finale Olimpijskih igara u Atlanti 1996., Frano Vićan je iznimno zaslužan za svjetsko zlato u Melbourneu 2007., a Josip Pavić bio je najveći junak u pohodu na londonsko olimpijsko zlato 2012.
U Riju je pak na najveću scenu stupila nova hrvatska hobotnica. Doduše, oni koji bolje prate vaterpolo i karijeru Marka Bijača ustvrdit će da ih ništa ne iznenađuje. Uostalom, Bijač je bio najbolji vratar završnog turnira vaterpolske Lige prvaka i vrlo je zaslužan za Jugov naslov prvaka Europe, a još kao dječak sa svakog je turnira donosio pehar namijenjen najboljem vrataru. Doduše, jedno je vrijeme bio na posudbi u Mornaru, na kaljenju, ali je vraćen u Gruž kada su u klubu procijenili da može nadomjestiti Franu Vićana. I očito je da je to bila jako dobra procjena.
Inače, Markov otac Maro bio je bek i kapetan Juga, a oprostio se negdje sredinom devedesetih. Bio je nevjerojatno pristojan momak, bez one katkad u sportu toliko potrebne drskosti, ali izabran je za Jugova kapetana. No, Bijač ima druge kvalitete potrebne za vođu, veliko srce i snažan karakter, a jedna od njih je i požrtvovnost, pa je tako u finalu prvenstva Hrvatske protiv Primorja nastupio nakon infuzije i probdjevene noći i svejedno bio jedan od najboljih u bazenu.
Već 2013. godine Bijač je bio član hrvatske reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Barceloni osvojila broncu i uvijek je spreman uskočiti umjesto nominalno prvog vratara Josipa Pavića. A on je pak sretan što mu ima tko čuvati leđa i što, ako ga kakva ozljeda omete, ima kome prepustiti brigu o hrvatskim vratima. Kada ne izluđuje suparničke šutere, Marko se voli opuštati ribolovom. Ribolov mu je hobi i za njega koristi svaki slobodan trenutak, a otkako za Jug igra Brazilac Perrone, ima i partnera kojem je to također strast.
>>Hrvati danas na OI: Vaterpolisti po medalju, Blanka skače, Fantela i Marenić idu po zlato
Parovi polufinala:
Hrvatska – Crna Gora 17.20
Italija – Srbija 21.30
Finale se igra u subotu 20. kolovoza u 22.50, a dvoboj za treće mjesto u 18 sati