U uvali Baluni, tamo u splitskoj ACI marini sve je bilo spremno za dva slavlja, trebao je to biti veliki dan splitskog i hrvatskog sporta. Mornar je čekao zlato Tončija Stipanovića, a pedesetak metara dalje, u Labudu, čekala se bronca Ivana Kljakovića-Gašpića. U hangaru Mornara, pred velikim ekranom, natiskalo se dvjestotinjak obožavatelja jedrenja, Stipanovićevo zlato činilo se kao gotova stvar. Ali, drama na regatnom polju u Rio de Janieru odvela je Stipanovića do srebra. Navijanje je trajalo do pola utrke kada je Stipanović držao zlato, ali onda je Australac Burton krenuo, a naš Tonči zastao. No, nakon prvog šoka, osmijeh se vratio na lica ljudi iz Stipanovićeva kluba.
– Olimpijska medalja je naša, a to što je mogla biti zlatna nema veze. To je jedrenje, takav je to to sport, uvijek neizvjestan do posljednjeg trenutka. Slijedeći put bit će zlato - kazao je Tončijev otac Ernest Stipanović.
Mama Merica, kao i svaka majka, želi da se sin što prije vrati kući.
Tužni i sretni istodobno
– Zbog njega bih voljela da je osvojio zlato, znam koliko je muke i truda uložio. Ma, neka se vrati doma, presretna sam – kazivala je gospođa Merica.
Dimne baklje, ovacije, pjesma za Tončija, sve je to njemu Mornar priredio, na pravi način proslavio srebrnu medalju. Predsjednik Mornara Lenko Jakelić, čiji je sin Jozo trener Tončija Stipanovića, dugo nije mogao doći sebi.
– Suci su svojim brodom napravili val, koji je zapljusnuo Tončijev brod, to ga je na početku omelo, zbog toga je dobio kaznu, koja je bila ključna. Tužan sam i sretan istovremeno, ali ponosan na Tončija – kazao je Jakelić.
Neutješna je bila Tončijeva djevojka Sandra Ledić koja nije mogla pratiti trku. Izašla je van kad je Australac skočio na peto mjesto. Suze nisu prestajale.
– Znam koliko je truda uložio u to zlato. Zbog njega plačem, to mu je toliko značilo - govorila je Sandra.
No, i Sandra i obitelj Stipanović, kao i cijeli Mornar mogu biti ponosni na Tončijev uspjeh. Donio je prvu olimpijsku medalju u jedrenju, napravio izniman uspjeh i nema zbog čega žaliti.
A u Labudu je malena djevojčica, u naručju djeda, navijala “tata pobijedi, tata pobijedi”. U slučaju Ivana Kljakovića-Gašpića bila je drugačija priča. On je jurio medalju, bio je četvrti, ali nije uspio. Bambijev otac Željko nije mogao izdržati utrku do kraja. Izašao je van prostorija Labuda, šetkao i čekao, nadao se čudu, ali duboko u sebi znao je da nema ništa od medalje za Bambija.
- Ne mogu ništa reći, preemotivno je ovo za mene. Shvatite me - govorio je Kljaković-Gašpić.
Projekt Bambi
Dugo je obitelj Kljaković-Gašpić pripremala olimpijsku medalju, još prije petnaestak godina napravljena je knjiga nazvanao “projekt Bambi”, malo je nedostajalo za ostvarenje plana. No, poznavajući Bambija nastavit će svoj put prema olimpijskoj medalji. Ili kako je kazao otac Tončija Stipanovića.
- U Londonu je bio četvrti, sada drugi, a slijedeće Olimpijske igre donijet će zlato...
>>Fantela i Marenić osigurali medalju! Trener T. Stipanovića na rubu suza: Izgubili smo zlato