Hrvatski vaterpolisti večeras će u Riju (22.50) imati priliku obraniti olimpijsko zlato, a petorica među njima mogla bi postati olimpijski pobjednici drugi put uzastopce (Pavić, Sukno, Bušlje, Burić, Joković). Četiri godine poslije, u sastavu više nema čak sedam igrača. Barać se umirovio, Hinić više ne igra za reprezentaciju, vratar Vićan prepustio je mjesto mlađem i boljem Bijaču, Dobud je suspendiran zbog dopinga, Obradović je izostavljen iz disciplinskih razloga, a Buljubašić i Muslim nisu tu jer zbog ozljeda nisu dostigli traženu formu.
Brguljan rekao sve o sebi
Doduše, suparnik će im sada biti teži nego onaj londonski (Italija). Dupini će za suparnike imati Delfine, vaterpoliste Srbije, svjetske i europske prvake. Zbog toga su Srbiju, bez obzira na njezin neuvjerljiv start (dva remija i poraz od Brazila), svi izbjegavali u četvrtfinalu, kao što svi izbjegavaju američke košarkaše, a srpski su mediji nakon poraza od Francuza naše etiketirali kukavicama. No, naši su pronašli put do finala i treba im na tome čestitati.
– Ako bilo tko ima bilo kakvu primjedbu, mora prvo krenuti od sebe, a sve drugo sliči mi na frustracije. Uostalom, oni prvo moraju biti načistu sami sa sobom i zapitati se jesu li oni to možda radili ili rade – ističe hrvatski izbornik Ivica Tucak.
Nakon polufinala, u kojem Crna Gora nije Hrvatskoj mogla ništa, javili su se neki od Crnogoraca, a Brguljan je kazao da će Srbija pobijediti Hrvatsku sa pet pogodaka prednosti.
– Ta mi izjava ne djeluje nimalo korektno, osim što razotkriva samu osobu koja je to izjavila.
Misle li Srbi o Hrvatima isto što i Brguljan?
– Znam da nas igrači i stožer poštuju. Osim toga, oni olimpijsko zlato nemaju, a nadam se da ga neće ni imati.
Tradicija u sportu nije zanemariva, a tradicija naših vaterpolista u okršajima sa Srbima u posljednje vrijeme nije blistava.
– Na EP-u u Budimpešti 2014. igrali smo s njima 8:8, godinu kasnije u finalu Svjetske lige u Bergamu izgubili smo 6:9, a vodili smo 5:2. Bez obzira na to što ružno izgleda onih 4:11 u finalu lanjskog SP-a, mi ni u toj utakmici nismo bili cijelo vrijeme podređeni. Štoviše, poveli smo s 2:0, a nakon treće četvrtine bilo je 4:6. Onih 6:13 iz Beograda, s EP-a, ne bih ni spominjao jer smo došli s puno problema i ta utakmica bila je za nas promašena i psihički i fizički. No, drago mi je da se dogodila i da neke stvari prelomimo, baš kao i nemili događaj na zagrebačkim pripremama u travnju. Kao da ga je Bog poslao da raščistimo neke stvari i da jasno krenemo dalje sa zdravim razumom. Sad je jasno da u sastavljanju momčadi za Rio nismo pogriješili.
Tucaku je posve jasno što se događalo u tim utakmicama i koji su uzroci visokih poraza.
Nije otkrio tko će braniti
– Uglavnom, oni su stjecali prednost kada bismo mi upali u crne rupe, momčad su koja to zna kažnjavati. Pripremu za ovu utakmicu radili smo kao da ta prošlost ne postoji jer smo tada činili pogreške koje ovoj momčadi nisu svojstvene. Trenutačno smo iznimno kvalitetni pa će se i nas puno toga pitati u tom finalu i imamo pravo razmišljati o pobjedi. Tucak uporište za to vjerojatno vidi u sjajnoj obrani koju Hrvatska igra, u velikoj združenosti hrvatskog sastava, velikoj pojedinačnoj klasi Sukna, sjajnim bekovima Bušlji i Buriću, ali i dvojici ponajboljih ljevaka na Igrama (Joković, Garcia). O tome kaže:
– Nemam riječi kojima bih iskazao privrženost Katalonca Garcije našoj reprezentaciji. Osim igračke klase, u momčad nam je donio i iznimnu ljudsku dimenziju.
Hrvatska ima i dvojicu ponajboljih vratara svijeta (Pavić, Bijač). A upravo po pitanju vratara, Tucak je malo i taktizirao ne otkrivajući tko će braniti u finalu. Neka srpski izbornik Savić ima o čemu razmišljati.
Za razliku od njega, Tucak će dobro spavati uoči finala.
– Popit ću normabel, da imam mirnu noć – rekao je Tucak.
SP u Melbourneu 2007. (polufinale) 10:7
OI u Pekingu 2008. (skupina) 11:8
SL u Podgorici 2009. (polufinale 7:5
SP u Rimu 2009. (polufinale) 11:12
SK u Oradei 2010. (finale) 7:13
EP u Zagrebu 2010. (polufinale) 10:9
EP u Eindhovenu 2012. (skupina) 12:15
SL u Bergamu 2015. (finale) 6:9
SP u Kazanju 2015. (finale) 4:11
EP u Beogradu 2016. (skupina) 6:13
Ostali službeni susreti: MI u Pescari 2009. (polufinale) 8:14, SL u Nišu 2010. (skupina i polufinale) 8:9 i 11:14, SK u Oradei (skupina) 10:8. Razlika pogodaka: 121:147.
Šta je taj normabel? Jel to generalni sponzor hrvatske reprezentacije?