Uzmu li se u obzir i rezultati bivše Jugoslavije, vaterpolo je najtrofejniji olimpijski sport u Hrvata. Barem kad su u pitanju momčadski sportovi. U tom su sportu naime Hrvati, najprije zajedno s ostalim Jugoslavenima, a potom i samostalno, osvojili čak 10 olimpijskih medalja: četiri zlatne i šest srebrnih. Naši su igrači, dakle, zaigrali u čak 10 finala: 1952., 1956., 1964., 1968., 1980., 1984., 1988., 1996., 2012. i 2016. godine.
Pod hrvatskim barjakom na upravo održanim Igrama u Riju nastupili smo u trećem finalu te imamo zlato iz Londona 2012. (izbornik Rudić) i dva srebra: iz Atlante 1996. (Silić) i Rija 2016. (Tucak). Malo ili mnogo? Za ljubitelje vaterpola odgovor je jednoznačan: moglo se i više. Što se srebra iz Brazila tiče, to je svakako uspjeh, iako su naši igrači na proglašenju pobjednika bili prilično utučeni. To je tako, velika je razlika između zlata i srebra, posebno u momčadskim sportovima. Svaki poraz u finalu boli, a još kad je od Srba...
Naš relativno mladi izbornik Šibenčanin Ivica Tucak (46) reprezentaciju je preuzeo u jesen 2012. (naslijedivši žezlo od Rudića) i u četiri godine osvojio je čak šest medalja na velikim natjecanjima. No, ima jedan problem: nije dobio nijedan veliki finale i nijednom nije pobijedio Srbiju (ima pet poraza i jedan remi).
No, jednom će se valjda i to dogoditi – u reprezentaciji Srbije očekuje se smjena generacije – ali morat ćemo se malo više potruditi. I Tucak i njegovi igrači (pustimo sve drugo, ali ne mogu u finalu imati igrača više 12-2), ali i Hrvatski vaterpolski savez, pa ako hoćete i država.
Imamo izvrsne mlade igrače, desetak njih bez problema može nastupiti i u Tokiju 2020., pa zasučimo rukave...
>>Srbija slavi zlato: Hrvati sanjali ste Teodosića, a sada sanjate i vaterpolski Dream Team
Hrvatska pobeđuje Srbiju u vaterpolu trailer narednog Spilbergovog filma Povratak u budućnost 4.