Rukomet se na Olimpijskim igrama pojavio 1972. godine u Münchenu i reprezentacija Jugoslavije ostat će upisana kao prva koja je osvojila zlatnu medalju. Izbornik te čuvene generacije bio je hrvatski trener Vlado Stenzel, a od hrvatskih igrača u njoj su bili: Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Miroslav Pribanić, Zdenko Zorko i Albin Vidović.
Osvojili smo zlato bez ijednog poraza, baš kao i Hrvatska 2004. u Ateni. U finalu smo pobijedili Čehoslovačku s 21:16. Bilo je to vrijeme kada se u rukometu nije vrtio novac. Bez obzira na to što sam osvojio zlatnu medalju i s bjelovarskim Partizanom bio prvak Europe, ujutro bih radio, a popodne išao na treninge ili utakmice. Od kluba sam dobivao stipendiju, a još toliko zarađivao sam kao sudac. Raskoši nije bilo, cijele godine skupljali smo za ljetovanje – rekao je jednom prilikom Hrvoje Horvat.
Kljunu je trebala neka frka
Na Igrama u Montrealu 1976. Jugoslavija nije obranila zlato. Bila je tek peta. Na novu medalju valjalo je čekati Moskvu 1980. godine. Taj put medalju su, i to srebrnu, osvojile rukometašice bivše Jugoslavije.
Na Igrama u Los Angelesu Jugoslavija je iskoristila bojkot istočnih zemalja pa su rukometaši i rukometašice osvojili zlatne medalje. U Seulu 1988. rukometaši osvajaju broncu, a od naših igrača medalju su dobili: Mirko Bašić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Zlatko Saračević i Irfan Smajlagić. Pokazat će se kasnije da će četvorica od njih petorice sudjelovati u prvom hrvatskom olimpijskom zlatu 1996. godine u Atlanti.
– Vjerovali smo da će i hrvatski rukometaši igrati na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Imali smo reprezentaciju za medalju, održali pripreme, ali nam na kraju ipak nisu dopustili nastup – prisjeća se Zlatko Saračević.
Novi nastup na Igrama, pod hrvatskom zastavom, Saračević je dočekao 1996. godine u Atlanti.
– Na pripreme smo otišli bez izbornika jer ga HRS nije mogao naći. Potom je došao Velimir Kljaić koji se postavio prilično čvrsto. Bio je veći fakin od svih nas. A među nama bilo je jako puno fakina. Kad smo već bili u Americi, pozvao me i rekao: “Previše je mirno. Treba napraviti neku frku”. Drugi dan igrali smo pripremnu utakmicu s Alžircima i u jednom trenutku nastala je opća tučnjava. Prvi sam uletio. Jasno, utakmica je bila prekinuta i otišli smo u hotel. Navečer me ponovno pozvao Kljun i rekao mi: “To je bilo ono što mi je trebalo” – priča Saračević.
Hrvatska je osvojila zlato u sastavu: Valter Matošević, Venio Losert, Vladimir Jelčić, Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Božidar Jović, Alvaro Načinović, Vladimir Šujster, Bruno Gudelj, Nenad Kljaić, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Patrik Ćavar, Valner Franković, Slavko Goluža i Zlatko Saračević.
– Na proslavu zlata u Hrvatsku kuću u Atlanti došli smo u prekrojenim odijelima. Bila su potpuno poderana, a glavni je “krojač” bio Jelčić. Bili smo poput odrpanaca, a dovezli smo se u limuzinama i bacili u bazen. Bili smo ludi – rekao je Patrik Ćavar.
Nažalost, zlato u Sydneyu nismo branili jer smo na Europskom prvenstvu 2000. biti tek šesti. Nova šansa za medalju ukazala se na Igrama u Ateni 2004. godine. Lino Červar postao je izbornik nakon debakla Hrvatske na Europskom prvenstvu 2002.
Osam čistih pobjeda u Ateni
– Prva utakmica na klupi hrvatske reprezentacije bila mi je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Igrali smo protiv Češke, a u Kutiji šibica gledalo nas je 200 ljudi – sjeća se Lino Červar. U Portugalu 2003. Hrvatska je osvojila zlato i kao svjetski prvak došla na Igre u Atenu. Tamo su osvojili novo zlato s osam čistih pobjeda.
– To je pothvat. Od reprezentacije koja je bila posljednja na Europskom prvenstvu postali smo svjetski i olimpijski prvaci. To je pothvat nad pothvatima, nešto što spada u sportska čuda – priča Lino Červar.
Zlato su osvojili: Venio Losert, Vlado Šola, Valter Matošević, Nikša Kaleb, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Drago Vuković, Slavko Goluža, Goran Šprem, Denis Špoljarić i Petar Metličić.
– Bila je to sjajna generacija čiji je predvodnik bio Ivano Balić, sjajan, neponovljiv igrač, ali težak za suradnju. Ne bježim od toga da je često bilo povišenih tonova između nas dvojice, ali uvijek smo poštovali jedan drugoga – istaknuo je Červar.
Četiri godine kasnije, Hrvatska u Pekingu ide u obranu zlata. No, poraz u polufinalu od Francuza (23:25) dotukao je naše igrače pa su u utakmici za broncu uvjerljivo poraženi od Španjolaca (29:35). Bile su to posljednje Igre s Červarom na klupi.
Već u Londonu 2012. godine na klupi je Slavko Goluža, koji kao igrač ima dva olimpijska zlata. U London smo došli kao favoriti, u skupini igrali smo atomski rukomet, no u polufinalu ponovo smo izgubili od Francuza (22:25).
To nam je bio i jedini poraz u Londonu, a u susretu za broncu bili smo bolji od Mađara. Golužu je u međuvremenu naslijedio Željko Babić, koji mu je u Londonu bio pomoćni trener i koji sada vodi naše rukometaše u Riju.
A gdje su nestale hrvatske rukometašice na Igrama?
Sudjelovale su samo na Igrama u Londonu 2012. te su ispale u četvrtfinalu porazom od Španjolske.
>>Štrlek: Babić će znati sve akcije Dušebajeva
>>Francuska u drugom poluvremenu slomila Brazil i izborila polufinale
>>Babić: Tamo smo gdje smo željeli biti, nadam se da ćemo biti na vrhunskoj razini