Opasnost

Koliko smo se udaljili od prirode može govoriti tko, što i koliko hoće, ali ništa ne bi reklo više nego što govore dva medijski glasna primjera iz života.
Prvi je poskok iz antičke trgedije solinske obitelji. Poveli jednoipomjesečnog dječačića na Kozjak, pa im prijatelja napao poskok, a ovaj ga odbacio baš u dječja kolica.

Više od sudbine, jer treba se sjetiti i imati hrabrosti djetešce povesti na izlet na brdo i trebalo se podudariti toliko slučajnosti. Okrivljuju pretoplo vrijeme, klimatsko zatopljenje, gradnju velikih cesta i slično što je navodno natjeralo otrovne gmazove da pošize. Očekivala sam samo da okrive svi GMO ili NLO ili takvo  što. Priroda je i dalje samo hirovita, neukrotiva priroda odmah iza dvorišta, Jaruna, Save ili podno Sljemena, ma koliko mi ubili Boga u njoj pripitomljavajući je.


Drugi je primjer još slikovitiji: zagrebački se klinci razbolijevaju od pomalo zaboravljenih glista zbog pješčanika koji su postali nužnici kućnih ljubimaca i prepuni su parazita. Kad je na to upozorio Zavod za parazitologiju sa zagrebačkoga Veterinarskog fakulteta, gradske su mjerodavne vlasti odmah objavile kako će sanacija  stajati 200.000 kn i kako će se hitno intervenirati. Da za to krivimo četveronošce? Prisjetimo se kako smo se smijali kada se, kako se kaže, umalo prihvatilo da svi vlasnici pasa u šetnju ne mogu bez vrećica za izmet. Nije uspjelo ni strogo odvajanje klinaca i ljubimaca, koji su i danas u klinču za svaku zelenu površinu, kao da se i to ne može riješiti. Ponajprije edukacijom. I pranjem ruku.

Zar nismo slično imali i s ušima, koje zacijelo i danas prebivaju u pokojem vrtiću? Čistoća je pola zdravlja, a nešto znanja o prirodi, počevši bilo s glistama, četveronošcima te opasnim poskocima i više. Baš me zanima u kojem se razredu i u kojem kontekstu uči o tome. Ako se i uči, vjerojatno se uči vrlo malo, pa zbog toga mi mediji u tome neznanju i besmislenim sudarima civilizacije i prirode i možemo sijati jezovite priče i strah u ekskluzivi.