Nijedna hrvatska vlada kao sadašnja nije imala tako slab početak a istodobno bila pošteđena medijske i oporbene paljbe. Pogledajte prosvjed proizvođača mlijeka, kao da nitko nije na njihovoj strani. Riječ ima uglavnom ministar Jakovina, a Hrvatska televizija objavljuje sumornu priču o jednom mljekaru iz Belgije ne bi li seljacima izbila argumente.
Vlada se sprema promijeniti Zakon o radu, sindikati, koji su zbog istoga razloga htjeli srušiti Jadranku Kosor i čiji je zahtjev za referendumom potpisao Zoran Milanović, ili šute ili naum vlasti odobravaju. Sama Jadranka Kosor mlako podsjeća na to kako je završila slična HDZ-ova namjera, bez imalo oporbene žestine i kao da se SDP-u ispričava što mora nešto reći. Premijer na početku rasprave o proračunu moli za suradnju i ljevicu i desnicu, premda je odbijao svaku suradnju sa HDZ-om i posljednjih godina bio najdestruktivniji oporbenjak.
Po novom prijedlogu zakona o policiji, ministar bi imao apsolutne ovlasti, davao bi naputke za rad, preuzeo bi ulogu ravnatelja policije i mogao bi tražiti izvješća, podatke i dokumentaciju o obavljenim poslovima. Tako bi policija bila partijska a ministrova samovolja u dirigiranju njezinom represivnom moći i u selekciji progona kriminala bila bi neporeciva. Umjesto da se u tome prepozna težnja za spregom politike i policije iz vremena komunizma, neke udruge stilom kojim se u kafiću moli konobara da donese kavu kore ministra da bi novim zakonom mogla biti povrijeđena neka ljudska prava. HTV opet glavnu riječ daje ministru, a oporba - šuti. U Saboru se prihvaća izvješće državnoga odvjetnika Mladena Bajića, istog Bajića na kojega je ljevica u vrijeme HDZ-ove vlasti bacala drvlje i kamenje.
Optuživan je kao HDZ-ov tužitelj i kao najveći krivac za izostanak progona kriminala i korupcije. Sjeća li se premijer kako je kao oporbenjak koji se spremao preuzeti vlast sročio cijeli esej o tome kako svi drugi u svojim poslovima i postupcima mogu imati tajming, ali ga Bajić nije smio imati, jer za progon kriminala tajminga nema? Zatim, uprave državnih poduzeća imenuju se bez natječaja i mimo stručnih kriterija, pa direktor Hrvatske elektoprivrede postaje bivši direktor tvornice stolica! Već su s inozemnim kupcem počeli pregovori o prodaji posljednje značajnije banke u hrvatskom vlasništvu, Hrvatske poštanske banke, ekonomisti su mahom protiv te prodaje, priprema se i prodaja Croatia osiguranja, ali i mediji i oporba o tome uglavnom šute.
Otkad je hrvatska samostalna, nikad se nije bio tako brz i velik porast broja nezaposlenih, pa bi ih do kraja godine moglo biti pola milijuna, ali kao da se to događa u nekoj drugoj državi. Svaki drugi dan, bez komentara, televizije objavljuju koliko ljudi gubi posao. Više se i ne istražuje zašto se to događa, jer nevolje radnika nikoga ne zanimaju. Standard građana pada, sve više proizvoda poskupljuje, ali nema ni Severa, ni Matijaševića, ni drugih sindikalnih vođa da govore o sindikalnoj košarici. Dogodilo se nešto što se inače događa nakon dvije ili tri godine mandata - poslije samo dva mjeseca počela je samoproizvodnja vlasti. Više nije važno kakvi su učinci Milanovića, Linića, Čačića i drugih, važno je samo da se danomice pojavljuju, stalno optimistični, stalno samohvalisavi, i stalno nespremni da odgovore na bilo koje pitanje koje ugrožava sliku što je o sebi stvaraju u svom samoljublju i vlastohleplju. Premda nitko ne zna zašto, u anketama stoje sjajno.
Povijesna je navika ljevice da ona mora biti na vlasti, da je to normalno stanje društva, i da je, bez obzira na to kako vlada, nedodirljiva i neupitna, pogotovo kad je baštinica Titiva pendreka. Za nju bi se sada u Hrvatskoj, kao i za neke životinje u divljini, moglo reći da nema prirodnog neprijatelja. Upravo bi zato zemlju mogla voditi u još veću katastrofu a da joj se nitko ne nađe na putu. Ako joj se nađe, hoće li ga ukloniti silom, kao što su to radili i njihovi ideološki preci – komunisti? Naputkom policiji kao i u slučaju mljekara.
drug tito je narodu bio drug barem ali ovi nisu ni drugovi nažalost