Oštro, ali anonimno!?

Potpisati svoje mišljenje svojim imenom i prezimenom ili pseudonimom, dvojba je pred kojom se nalaze svi oni čitatelji koji svoje stavove žele objaviti u novinama ili komentirati priloge na online izdanju. I dok u tiskanom Večernjakovu izdanju, u novoj rubrici za kontakte s čitateljima "Pišite nam!", nalazimo oba primjera potpisivanja, na web izdanju u pravilu se komentira pod pseudonimom. Sve ima svoje razloge i pozadinu, pa pozabavimo se malo tom temom na poticaj čitatelja koji se usprotivio pseudonimima. "Tko nema petlju pod svojim imenom reći što misli, onda neka šuti!", rekao mi je čitatelj.

Na prvi pogled čitatelj ima pravo, ali drugi nam pogled otvara i druge perspektive. Naravno, sve se to odnosi na objavljiva mišljenja, znači ona koja su prošla uredičko sito  uvredljiva na osobnoj razini, prostačka, huškačka ili preagresivna ne prolaze. Čitatelj je u pravu ako usporedimo čitateljske s komentarima profesionalnih novinara, koji, posebice kolumnisti, ne samo da potpišu svoje mišljenje nego im je usto i slika objavljena.

Hoće li novinar imati neprilika zbog toga, nitko i ne razmišlja, ali svakako treba razmisliti bi li čitatelj mogao imati neželjenih posljedica zato što je napisao nešto što se nekome ne sviđa. Ne mislim pritom da bi ministar Kirin mogao poslati svoje dečke da malo porazgovaraju s čitateljem, nego baš na odnos sredine (privatne, poslovne, pa i šire) prema drukčijem mišljenju. Tko se nije našao u situaciji da u društvu bliskih prijatelja zastupa jedno, a pred poslovnim partnerima posve drukčije mišljenje? 

Sljedeća perspektiva: anonimnost osigurava zaštitu čitatelja-autora ne samo zbog drukčijeg mišljenja nego zbog onoga što on sam po sebi jest. Još se kao društvo ne možemo pohvaliti tolerancijom prema mnogima, primjerice prema seksualnim manjinama, i možete li zamisliti što će sve doživjeti homoseksualac bude li javno komentirao neprilične uvjete u rodilištima, recimo.

Dalje, anonimnost dopušta ljudima oštriji nastup i oni ga u pravilu koriste, a zbog onih koji odu predaleko ionako postoje urednici.  To su samo neki od argumenata zašto propustiti anonimne čitatelje na stranice (tiskane i web) Večernjeg lista.

Danas bi čak bilo neprimjereno i nekorisno inzistirati na neanonimnosti, ali sam sigurna da će neki od ovih argumenata s vremenom slabjeti i anonimnih će biti sve manje.  Ipak, preporučila bih urednicima da prednost daju onim čitateljima koji se potpišu vlastitim imenom i prezimenom, a čitateljima da ne govore (i pišu) ono što ne bi izgovorili na bilo kojem javnom mjestu.