Premda je u slučaju Jage Stojak iz Knina očito da se radi o diskriminaciji zbog vjerskih stavova i opredjeljenja (pa bi se mogle aktivirati i klauzule Zakona o suzbijanju diskriminacije), cijeli slučaj ima i dodatnu, tj. višu dimenziju. Nije nužno, naime, da liječnik ili medicinski djelatnik odbije obavljati pobačaje isključivo zbog svoga vjerskoga stava.
Jedan odličan liječnik, naš vrhunski ginekolog, rekao mi je prije dosta godina da više ne radi pobačaje. Znajući da je ateist (danas možda i agnostik), začudio sam se tome stavu, no on se pozvao na svoju savjest. Savjest mu je govorila da zatire život u njegovu početku i život s tom sviješću nije mogao podnositi. Nije morao, naime, biti vjernik da mu se aktivirala njegova osobna i ljudska savjest.
Radi se, dakle, o pravu svakoga čovjeka da ne čini ono što mu njegova savjest ne dopušta. Bilo to na radnome mjestu, na ulici, u društvu, svejedno. Moderna država takve bi ljude trebala honorirati jer su oni, zapravo, čuvari njezine savjesti. U praksi se, dakako, događa suprotno i savjest se ne tretira kao krepost, već kao grijeh. I to kao javni i društveni grijeh, zbog kojega se čak može ostati bez posla i kruha.
I evo nas opet na pitanju savjesti. Ali onih koji su taj otkaz kadri potpisati. Svjesni da će ugroziti nečiji život i egzistenciju. I to ne zbog toga što se radi o lijenčinama i neradnicima. Upravo suprotno, riječ je o ljudima s viškom osobne i društvene savjesti.