Nedavno smo i mi imali “noć otvorenih muzeja”. U Austriji su pak, u organizaciji zauzetih mladih vjernika, neke župe otvorile vrata svojih crkava na 24 sata, a sve se više čuje kako i neke crkvene ustanove u nas “otvaraju svoja vrata”. Tako je zadarska klasična gimnazija svoja vrata otvorila prošlog petka.
To govori o potrebi međusobnog upoznavanja. Budući da predrasude i stereotipi snažno oblikuju naše stavove, ovakvi pokušaji daju nam mogućnosti zaviriti u svjetove drugih. Zatvorena vrata govore, naravno, o brižno čuvanim posebnostima, tajnama i programima. Htjeti otvoriti vrata znak je i hrabrosti i dijaloškog pristupa koji ulijeva povjerenje. Poželjeli bismo da dana “otvorenih vrata” bude sve više.
I u župama, i u samostanima, ali i u središnjim ustanovama Crkve kao što su, primjerice, ordinarijati i njegove ustanove, posebice crkveni sudovi, ekonomati, a zašto ne i biskupske rezidencije. Mnogo tajnosti i skrivenosti tijelo je predrasuda. Otvorena vrata propuštaju svjež zrak, dopuštaju pogled, ulazak i izlazak...
Nije li to Crkvi poželio i blagopokojni papa Ivan Pavao II. poručivši svijetu: “Otvorite vrata Kristu!”. Ako je Krist u svakom čovjeku, i crkvene institucije dobro čine kad otvaraju svoja vrata.