Ova vlast opet pušta probne balone

Doista smo čudna zemlja. Motori zrakoplova kojim je premijer doputovao iz Vatikana još se nisu ni ohladili i još se nisu slegli “pozitivni dojmovi” oko nediranja u vatikansko-hrvatske ugovore, a već je u javnost puštena informacija da će se u izmjenama Kaznenog zakona dirati u sakrament ispovjedne tajne. Odnosno, puštaju se (za ovu vlast tako tipični) probni baloni, čak ne toliko kako bi se doista došlo do pravih i konkretnih informacija, nego kako bi se provocirala Crkva i iritirala već do ludila iziritirana hrvatska javnost.

I to, što je zanimljivo i znakovito, upravo u vrijeme kada je premijer u Vatikanu izrijekom rekao da se neće dirati u sadržaj ugovora Svete Stolice i Hrvatske, premda je svima jasno da upravo ovakve intencije zadiru u narav tih ugovora i njihove paragrafe. Konkretno, Ugovor o pravnim pitanjima, čl. 8. stav 2., kako ga citira dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Isto derogiranje ugovora događa se na financijskom polju jer premda je Ugovorom o gospodarskim pitanjima do detalja razrađen sustav financiranja Crkve iz državnog proračuna, država ne popušta izmijeniti njegov konkretan učinak pa Crkvu (premda se ova dosad odrekla 160 milijuna kuna) pritišće da odustane još od 50-ak milijuna iz proračuna. Odnosno, da i državni dug od 250 milijuna kuna umanji za 30-ak i omogući državi otplatu na rate.

Takvo ponašanje državnih vlasti ne samo što je neprimjereno nego je i licemjerno. S jedne strane pred papom u Vatikanu glumata se zaklinjući se u vjekovno dobre odnose Svete Stolice i Hrvatske, a s druge strane u konkretnom životu Crkvu se sputava u njezinu radu i djelovanju. I to na dvije razine: unutarnjoj i javnoj. Unutarnjoj udarajući na tajnost sakramenta ispovijedi (gdje Crkva ne može popustiti ni milimetra!) i javnoj kada se radi o novcu iz proračuna jer taj novac Crkva, de facto, ponovno vraća u društveni sustav zahvaljujući svome radu za opće dobro društva.

Radi se, zapravo, o važnim porukama nesnošljivosti koje se prema Crkvi odašilju od početka mandata ove vlasti. One same po sebi u međusobnim odnosima i nisu tako opasne jer se često svode samo na “tehnička pitanja”. Doduše, i ona izazivaju pravu buru reakcija među vjernicima, poput uvođenja zdravstvenog odgoja, tj. (homo)seksualnog odgoja u javne škole. Najveća je opasnost što trajno odašiljanje takvih poruka podiže razinu nesnošljivosti prema Crkvi i njezinim službenicima do kritičnih granica, prijeteći čak da pojedinci uzimaju “pravdu” u svoje ruke.

To najbolje svjedoči tragičan primjer ubojstva u župnom dvoru u Banićima, gdje se tek sada, nakon objave DORH-ove optužnice protiv don Ivana Sinanovića, vidi što se ondje one noći dogodilo. Tamo je M. K u 1.20 sati “bez povoda i u alkoholiziranom stanju došao pred župni ured vičući i prijeteći te nakon što je udarcem noge otvorio zaključana ulazna vrata i tako ušao u župni ured, te potom udario nogom u vrata dnevnog boravka i nakon što ga je M. K udario šakom u lice...”, uzimajući “pravdu” u svoje ruke, očito odlučio presuditi, ali je naišao na otpor napadnutog župnika.

Naprosto zato što je primio sve poruke ove vlasti. I držao se i slova zakona i slova ugovora, a očitim nasiljem želio je riješiti svoj stav, problem i/ili odnos s Crkvom.