Pa zagrizete u prirodu na licu mjesta...

SUBOTA 25. 10.
Mesić ne mora na preglede!
Mesić je dobar učenik svoga idola Tita. Broz je sedamdesetih godina, kako bi suđenja političkim protivnicima učinio djelotvornijim, ukorio suce što se drže paragrafa kao pijan plota. I Mesić čini slično: kako bi istraga tekla po njegovu ćefu, poslije ubojstva Ive Pukanića preporučuje saslušanje njegove supruge. “I ona”, kaže Mesić, “može dati neke podatke koji mogu dovesti ili do organizatora ili do izvršitelja.” Jedva da je bilo nekog značajnijeg kriminalnog slučaja o kojem Mesić nije rekao svoje mišljenje, pogotovo kad je bila riječ o sukobima u kojima je on imao svoje miljenike i svoje krivce. Tito je na neki način bio pošteniji – kriteriji njegova pritiska na represivna tijela bili su ideološki, pa su utoliko bili bliže Moskvi, dok su Mesićevi familijarni i prijateljski, te su utoliko bliže Južnoj Americi. Samo dan prije ovog nezapamćenog upiranja prstom u Mirjanu Pukanić, Mesića je sud osudio jer je jednom odvjetniku preporučio ludnicu u Vrapču, a presudu je komentirao dosjetkom kako će drugi put takvima preporučivati – urologa. Netko reče: sudeći po upornosti s kojom je pristran, svaka je preporuka Mesiću za pregled i terapiju suvišna, jer je – neizlječiv slučaj.

NEDJELJA 26. 10.
Pa zagrizete u prirodu na licu mjesta...
Nedjelja je dan za planine. Za Samoborsko gorje. Na koje se penjete putem uz koji se spušta potok brzajući kao da će mu iz grada u koji utječe pobjeći nešto dragocjeno. I dok idete zmijolikim lijevkom između bregova kroz Rude, na vas silaze padine i vrhunci prekrsanih jesenskih boja. I kao da narastate do njih, kao da vam ramena podupiru. Izabrali ste šumsku stazu, rujnom lišću što vam šušti pod nogama udahnjujete novi život, zvukovima što ga proizvodi govori posljednji “zbogom” prije nego što će se pod listopadskim kišama i prosinačkim snjegovima pretvoriti u zemlju da bi ponovno uskrsnulo i na krošnjama nas dočekalo u proljeće. Kad gdješto izbijete na golu ledinu, sretne vas stablo kruške ili jabuke s pokojim zaostalim plodom koji kaže: uberi mi, voće je da ga pojede čovjek, a ne zima. Pa zagrizete u prirodu na licu mjesta.

PONEDJELJAK 27. 10.
Kao do lanjskog snijega!
Značajnici iz crkvene hijerarhije kao da se ulizuju nekom strogom diktatoru ili kao da se boje da će povrijediti svetinju zvanu Europska unija. Te svako malo objašnjavaju kako nisu euroskeptici nego samo zagovaraju razboritost u pripremama za ulazak u EU. To je sada u jednom novinskom razgovoru učinio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić, s poniznošću s kojom se dripac uhvaćen u krađi trešanja brani da ih je brao za bolesnu baku. Trenutačno je bar polovica njegovih vjernika protiv ulaska Hrvatske u EU, glavni akt Unije niječe kršćansku tradiciju, njezino je vodstvo uglavnom ateističko i masonsko, Hrvatska se radi EU odrekla velikog dijela svoje zakonodavne suverenosti, svojih ratnih pobjednika i mnogih svojih bogatstava (banaka, velikih državnih tvrtki, 25.000 četvornih kilometara mora obuhavćenih ZERP-om, nekretnina...), pa bi bilo dobro čuti od Bozanića, Srakića i drugih biskupa koja je njihova kršćanska i domoljubna motivacija u otklanjanju sumnje da su euroskeptici!? Zasad, čini se, tek strahuju da bi euroskepticizmom pogoršali svoju poziciju među elitama koje do naroda i vjernika drže kao do lanjskoga snijega.

UTORAK 28. 10.
Pravi izbor Hrvatske televizije!
Dok je javnost još potresena ubojstvima Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nikole Franjića, objavljena je i vijest da će se, po odluci Vrhovnog suda, i treći put suditi dvaput oslobođenom Nikici Jelaviću osumnjičenom za četiri pokušaja ubojstva i za ubojstvo Zorana Dominija. Premda će mnogi tu vijest smjestiti u kontekst aktualnog kriminala i poželjne represije koja bi ga kaznila i spriječila, nekorektno je upletati se u taj slučaj. Ali je bilo nemoguće ne primijetiti kako je danas Dnevnik HTV-a u dva navrata dao priliku Jelavićevu branitelju Anti Nobilu da kaže kako ponovno očekuje oslobađajuću presudu. Nepojmljivo je da upravo ovih dana, kada nedužnost vapi za bar malo pobjede nad krvoločnošću, javna televizija za svog favorita bira odvjetnika poznatoga gotovo po samim zlima. Kao komunistički javni tužitelj, Nobilo je prijavio dr. Franju Tuđmana zbog skupa koji je bio uvod u osnivanje HDZ-a. Unatoč tome, nametnut će se Tuđmanovim suradnicima i zaraditi golem novac na obranama u Haagu, a slavu će zaraditi i kao nasilnik koji je do krvi premlaćivao svoju ženu. Jesu li neki urednici, novinari i mediji postali mentalni ovisnici o najmračnijim tipovima hrvatske javne scene!?

SRIJEDA 29. 10.
Na uporabu politici i kriminalu
Zadovoljavati taštinu po međunarodnim konferencijama na kojima se prosipaju fraze o “novom miru” i “novom svijetu”, svijetu obilježenom milijardom gladnih i rijekama ratne krvi što teku gotovo pod prozorom dvorane u kojoj brbljaju licemjerni državnici i ini elitisti, jezikom posve otuđenim od stanja u vlastitoj zemlji hvastati se pred svjetskim gazdama o novoj paradigmi hrvatskog patriotizma utemeljenoj na “ljudskom dostojanstvu” dok cijela Hrvatska prati Pukanićev sprovod na kojem je to dostojanstvo ispraćeno u grob – to je stil premijera Ive Sanadera. Dok god u ovoj zemlji političarima bude važnija izmišljena slika od stvarne slike o njoj, dok god im bude važnije stvaranje iskonstruiranog ugleda u svijetu od povjerenja koje će u njih imati građani njihove zemlje, dok god budu idealizirali sebe a zapuštali stanje oko sebe – Hrvatska bi mogla biti prikraćena za otkrivanje učinitelja najtežih zlodjela. Jer, nekoga tko u trenutku dok su mediji u njegovoj zemlji preplavljeni crnilom izazvanim ubojstvom Pukanića i Franjića prima odlikovanje zvano Red viteškog Jeruzalema vlastita država i ne zanima – ona je tek na uporabu za njegovu promociju. Takva, ona je na uporabu i kriminalcima.

ČETVRTAK 30. 10.
Još jedan bošnjački Hrvat!
Hrvati u Bosni i Hercegovini mogli bi dobiti još jednog Željka Komšića. Naime, svećenik Franjo Topić, direktor glasovitog “Napretka”, mogao bi, u trgovini između hrvatskih i bošnjačkih političara, postati gradonačelnik Sarajeva kako bi pak omogućio nekom Bošnjaku da bude gradonačelnik Mostara. Tako bi Hrvati još jednom legitimirali bošnjačku politiku koja im prijeti istrebljenjem. Prije nekoliko mjeseci predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević izazavo je dosta pozornosti izjavom kako je u Sarajevu vrlo uspješno obavljeno etničko čišćenje: u glavnom gradu više je od 90 posto Bošnjaka, pa je svih ostalih, među njima i Hrvata, zanemariv broj. Tako bi naši sunarodnjaci u BiH imali gradonačelnika Hrvata u gradu u kojem Hrvata uopće nema, kao što su izbornim inženjeringom dobili hrvatskog predstavnika Komšića u Predsjedništvu BiH za kojeg većinom nisu glasovali Hrvati nego Bošnjaci! Zaključno rečeno, nastavlja se najperfidnija politika iz komunističke Jugoslavije u kojoj su najviše zla Hrvatima nanosili njihove prodane duše – kupljene različitim dužnostima po Beogradu, Zagrebu, Sarajevu...

PETAK 31. 10.
Tomac, Šeks, Huljić, Jergović...
Za petak unaprijed – kratke vijesti unatrag. Zdravko Tomac upravo promovira knjigu “Obraćenje” – obratio se od Jugoslavena do hrvatskog domoljuba, od Tuđmanova kritičara do obožavatelja, od ateista do vjernika. Budući da se nije obratio u pohlepi – te su preobrazbe zagrebačke izdavače stajale oko pola milijuna kuna. Igor Štimac preporučio Slavenu Biliću da se ogradi od navijačkog pokliča “Za dom spremni”, a iste se večeri proveselio s društvom uz piće i pjesmu “Evo zore, evo dana”. Romano Majetić i Tonči Huljić, nekad suvlasnici producentske kuće AVA, koja je proizvela i onu sramotnu sapunicu “Ponos Ratkajevih” za hrvatsko i srpsko tržište, posvađali su se i razišli, ali će i dalje zajedno raditi na projektima za Srbiju. Kad treba zgrtati novac na krivotvorenju hrvatske povijesti i ulizivanju Beogradu – nema spora! Navodno je, pročitavši Šeksovu izjavu u povodu ubojstva Pukanića: “Mafija nam nameće rat kao “91” – jedan visoki dužnosnik iz HDZ-a rekao: “Bože, otkad se nije otrijeznio!” Mirjana Hrga se udaje. Najavila je – u veljači iduće godine, a tada ćemo vidjeti za koga. Miljenko Jergović dezertirao iz Sarajeva, Zagreb nije te sreće.