Pale piromani, a ne kolektivitet

Onaj tko je proživio strahote velikog požara koji je, nošen vjetrom, gutao sve pred sobom i iza sebe ostavio spaljenu zemlju, kuće i druge vrijednosti koje je čovjek godinama stjecao, nisu ništa manje od ratnih strahota kojih se vrlo dobro sjećamo. To će vam reći svi koji su proživjeli i jednu i drugu strahotu, a obje se, nažalost, događaju na istim prostorima.

O tome što su Dubrovnik i njegova okolica proživjeli posljednjih nekoliko dana nije potrebno trošiti riječi. Dovoljno je bilo pogledati slike na televiziji i u novinama, a oni koji su se tamo zatekli kad su se ljudi borili protiv vatrene stihije kažu da je to bio pakao na zemlji. Treba razumjeti ogorčenje i ljutnju ljudi koji su proživjeli tu tragediju i taj pakao. Sve što kažu rekli su u afektu, pa neke teške riječi što su ih izrekli pojedinci, iako zvuče optužujuće za jedan cijeli grad, regiju i državu, treba shvatiti, ali isto tako teško ih je razumijeti, posebice onima koji se kolektivno optužuju.

Požari koji su se na području Hrvatske proširili s nepristupačnih dijelova Bosne i Hercegovine izazivaju ogorčenje kod Hrvata i onih koje ti požari pustoše. U tom trenutku nemoći i jada čuju se izjave kako nitko ne mari za njih na području susjedne države i da ih nije briga što oni prelaze u Hrvatsku i tako ugrožavaju tamošnje šume, naselja i ljude. Poslije katastrofalnog požara u Dubrovniku mogli smo čuti i pročitati konkretne optužbe na račun Trebinja i Trebinjaca, a kad je izbio požar oko Vrgorca na račun Hercegovaca. Kolektivno se optužuju cijeli grad, regija i ljudi koji žive u njoj.

Takve optužbe grubo zvuče i kod ugroženih pojedinaca mogu izazvati bijes i ljutnju koju mogu iskaliti na nedužnim pojedincima i grupama.
U Hrvatskoj je za podmetnute požare već optuženo desetak pojedinaca. Otkriveni su akcijom policije i vatrogasaca, a otkrivanjem njihova identiteta otkriven je i njihov motiv za tako strašno djelo. Uglavnom su to činili iz nepažnje, a neki i iz obijesti i bolesti. Za požare u Hrvatskoj uglavnom su optuženi domaći ljudi koji žive na području gdje je izbio požar.
Tako i požari susjednoj Bosni i Hercegovini sigurno nisu djelo kolektiviteta, nego nekog nerazumnog i bolesnog pojedinca koji to radi iz sebi poznatog razloga.

Umjesto kolektivne optužbe, organi Hrvatske trebali bi u suradnji s organima BiH napraviti sve da pronađu te pojedince i primjereno ih kazne. Da se takve stvari ubuduće ne bi događale trebalo bi poraditi na prevenciji požara u obje države, kao i na zajedničkoj suradnji u njihovu gašenju, bez obzira na to izbio on 10-ak kilometara s ove ili one strane granice.

Ako obje države mogu surađivati na mnogim područjima, trebale bi i na tome. Optužbe neće odvesti do rješenja problema nego će ga produbiti, a bolesni um piromana jednak je, bez obzira na to zvao se on Ante, Jovo ili Alija.