Papu je trebalo zvati u Komediju, a ne u HNK

Hrvatski političari potrudili su se na svoj način “uljepšati” papin dolazak. Kada se već počelo sumnjati da će tako važan događaj proći bez politizacije i vratolomija naših političara te da su HDZ-u iz ruku izbijeni svi aduti da Benediktov pohod pripiše samo vlastitim zaslugama u predizborno vrijeme, cijelu su stvar političkim karizmama začinili predsjednik SDP-a Zoran Milanović i bivši predsjednik države Stjepan Mesić.

Predsjednik SDP-a nije se ni akreditirao za susret s papom, pa je to procurilo u javnost te rezultiralo jako lošim odjekom i golemom političkom štetom SDP-u i njemu samome jer je u većinski katoličkoj zemlji papa osoba od velikog poštovanja. Kada se pročulo da Milanović ne dolazi u HNK, rekli su da nije ni dobio poziv, što je poslije demantirano s Kaptola, odakle su pozivi dostavom urudžbirani u Sabor svim parlamentarnim strankama. No, Milanović je poziv očekivao na svoju stranačku adresu, a saborska je tajnica (kako nam tvrde na Kaptolu) nakon dva dana javila da on neće ni doći.

Bivši predsjednik države Stjepan Mesić nije ni pozvan jer s Kaptola nisu zvali nikoga od “bivših”. Na taj očit propust reagirao je nuncij, pa je Mesića pozvao da se (mimo plana) osobno susretne s papom u HNK, što je ovaj glatko i pobjedonosno odbio u stilu “kakav papa, kakvi bakrači”! A uz njih u kazalište neće ni Radimir Čačić i Vesna Pusić iz HNS-a, Damir Kajin iz IDS-a, imena koja se vide u budućoj vladi nakon pobjede na izborima, baš kao što Milanović vidi sebe kao budućeg premijera.

Bez obzira na to što oni svoju veličinu mjere vlastitim očima, ove činjenice govore da je riječ o relevantnim političkim figurama na našoj maloj, da ne kažemo seoskoj političkoj sceni. Njihovom je političkom egu trebalo možda ipak posvetiti malo više pozornosti, što indolentnom i šlampavom ophođenju naše Crkve nije bilo na pameti, to je uobičajen način njezina držanja. Cijela komedija slika je naših neozbiljnih političara koji se biračima nude da će voditi ovu zemlju. Ili su je već vodili. Kamo? Očito u kazalište vlastitih političkih ambicija koje su mjera svega oko njih. A raja neka plaća ceh za njihove predstave. Od ovakvih banalnih s papom do kapitalnih koje sudbinski stoje ovu zemlju.