Paranojom po desnici

Strah od ekstremne desnice, pakt protiv ekstremne desnice, ekstremna se desnica priprema za izbore... Kaj god! Niti ekstremna desnica, osim u zanemarivim, ekscesnim slučajevima, čime prijeti, niti mimo postojećih stranaka na izborima ima osobitih šansi. Možda će branitelji još prosvjedovati, što bi uz ovakvu politiku u Hrvatskoj bilo i poželjno, ali prosvjedi nisu nikakva prijetnja.

A izbori? Tko se bar malo razumije u politiku i promidžbu, zna da je osnivanje stranke ili organiziranje neke skupine za izbore vrlo, vrlo težak posao. Treba imati mnogo novca, dara i mogućnosti za promidžbu, osobnosti koje će se svidjeti biračima, vješto dizajnirane javne nastupe..., a “ekstremna desnica” zasad, koliko se vidi, ništa od toga nema. Dapače, manje-više svi tekstovi o političkim ambicijama organizatora braniteljskih prosvjeda negativno su intonirani, a takvi bi pratili i njihove moguće saborske ambicije. Što onda mogu učiniti Željko Sačić i drugi nezadovoljni ratnici? Mogu utjecati na javnost, na birače, na politiku i taktiku stranaka. U jednom se te istom tekstu tvrdi da su sve veće stranke, pa tako i HDZ, sklopile pakt protiv “ekstremne desnice” i citira Andriju Hebranga koji kaže:

- I ja i HDZ podržavamo branitelje u svim njihovim zahtjevima. Ta rečenica govori protiv toga pakta, ali se prešućuje da je jedan od braniteljskih zahtjeva ukidanje abolicije za Srbe koji su činili zločine u pobuni, a takvi su s HDZ-om u vlasti. Prije koji tjedan povjesničar Ante Nazor, kako piše “Slobodna Dalmacija”, pokazao je zapis HDZ-ova koalicijskog partnera Vojislava Stanimirovića koji godinu dana nakon okupacije Vukovara bilježi da je “pao posljednji ustaški bastion, a to je vukovarska bolnica” te da su “na Ovčari završili oni koji su glumili ranjenike”.

Gdje je obraz, gdje je patriotizam, gdje je sućut, gdje je moral i osjećaj za pravdu svih onih kojima je normalno stanje u kojem takav, abolirani Stanimirović sudjeluje u vlasti dok se istodobno uhićuje zatočenik iz srbijanskih logora Purda i progone mnogi drugi hrvatski branitelji!? Zar zbog prosvjeda protiv toga apsurda branitelji zaslužuju sva negativna značenja riječi “ekstremna desnica”?

Zar od takvog braniteljskog stajališta prijeti neka opasnost? A sada idemo u Europu. Ni u vrijeme socrealizma nije se s toliko svetačkog zanosa komunističkim idealom udaralo po protivnicima kao što se sada udara Europskom unijom. Naslov “Umukni, europska Hrvatska! Sad govore Thompson i Tromblon” – s plitkim podrugivanjem imenima ratnika i obožavanjem Europe mogla je sročiti samo boljševička pamet koja je u europsko ruho odjenula pokliče – Lenjin ili smrt!, Staljin ili smrt!, Tito ili smrt! Ali, da vidimo kakva je to “europska Hrvatska”. To je Hrvatska u kojoj europski bankarski lihvari svaki dan stotine siromaha izbacuju na ulice u ovrhama im oduzimajući kuće i drugu imovinu.

U kojoj gospodarstvo stenje pod teškim teretom kamata istih tih lihvara koji iz ove zemlje svake godine iznose pet do šest milijardi kuna profita. Iz koje europski grabežljivci iznose još više profita iz strateških, nekad državnih tvrtki u kojima fantastično plaćeni hrvatski menadžeri radi povećanja dobiti masovno daju otkaze kako bi se što dublje uvukli u stražnjice svojih pohlepnih europskih gazda. Nisu, dakle, ni glas za zaštitu branitelja ni protivljenje takvoj Europi nikakva opasnost niti su program koji bi podijeljenim, neorganiziranim i siromašnim braniteljima, kojima nedostaju i karizmatični vođe, jamčio osobit uspjeh na parlamentarnim izborima. Ali su oni kao “ekstremna desnica” slatka tema u zemlji u kojoj je sve manje kruha i posla pa se hrani sa sve više paranoje.