Često smo svjedoci da se u našim selima i vikendicama gdje drva služe za ogrjev s pepelom i čađom postupa kao s bezvrijednim otpadom ili smećem. Posljednjih se desetljeća industrija umjetnih gnojiva potrudila da se o kemijskom sastavu i hranidbenoj vrijednosti tih nusprodukata sagorijevanja ništa ne govori. A potrebno se samo malo prisjetiti naših baka i djedova sa sela ili zaviriti u stručne agronomske analize i savjete koji su bili aktualni do 60-ih godina prošlog stoljeća, dakle u vremenu kada je agronomska struka u pravom smislu prakse i znanosti (a ne trgovci i zastupnici) seljacima davala savjete.
Za gnojidbu se rabi isključivo pepeo nastao sagorijevanjem drva u ispravnim ložištima. Pepeo ugljena, osobito kamenog ugljena, ne rabi se izravno, već mora proći određene faze aerobnog tretmana ili kompostiranja.
Kemijski sastav drvenog pepela ovisi o vrsti drveta, a uglavnom se sastoji od 25 do 35 % vapna, 5-10 % kalija (K2O) i 2-3,5 % fosforne kiseline (P2O5). Kako su kalij i fosfor u obliku koji je odmah pristupačan biljnom korijenu, pepeo je odlično kalijevo i vapneno gnojivo. Za pravilnu primjenu pepeo se do primjene mora skladištiti na suhu mjestu, ispod nadstrešnica ili u pokrivenim posudama. Ne smije se dopustiti da pepeo kisne, jer time se lako topivi kalij i vapno isperu, a za gnojidbu ostaje samo bezvrijedan ostatak.
Za ekološku poljoprivredu u kojoj se primjenjuju pravilni plodoredi u kojima su zastupljene leguminozne biljke koje tlo opskrbe dušikom, pepeo podmiruje potrebe kalija i vapna. Pepeo se ravnomjerno posipa po tlu, 500-700 kg/ha, i zaore s leguminozama na dubinu 15-25 cm. Plitko zaoravanje može pokvariti strukturu tla.
Na manjim povrtnjacima i vrtovima u kojima postoje problemi sa štetnicima u tlu, pepeo rabimo i kao zemljišni insekticid uz dodatak vapna 1:0,5 u odnosu prema pepelu, odnosno na 1 kg pepela dodamo 0,5 kg hidratiziranog vapna. Tom smjesom posipavamo redove ili kućice u koje sadimo ili sijemo biljke.
Pepeo bogat kalijem dobiva se i izgaranjem slame heljde, stabljike suncokreta i slame raži i pšenice. Pepeo možemo dodavati i biljnim gnojnicama od koprive, gaveza i drugih biljaka, ali pritom trebamo lakmus papirom ili pH metrom namjestiti neutralnu vrijednost otopine, odnosno pH 7. Pri izradi kompostnih hrpa također možemo upotrijebiti pepeo tako da se njime posipa sloj organske tvari. Pri kompostiranju pepeo ne smijemo posipati kao sloj, već njime samo zaprašimo masu koju je naknadno poželjno promiješati.
Pepeo od izgaranja drva ne sadržava dušik, a čađa ga ima 1-5%, pa ju možemo umiješati s pepelom i napraviti gnojivo koje može sadržavati do 5 % dušika, 10 % kalija, 3,5 % fosforne kiseline i 30 % vapna. Čađa se također uzima samo iz ispravnih dimovoda u kojima se loži na drva, jer u protivnom može sadržavati kancerogene tvari i sumporne spojeve. Čađu možemo miješati u zemlju za cvijeće koju pripremamo za lončanice ili je posipamo i lagano ukopamo oko grmova ruža. Ruže gnojene čađom dobivaju na mirisu i sjaju latica. Čađu možemo posipati po površini tla na kojem uzgajamo rano povrće, pa će se zbog tamne boje zemlja jače zagrijati i omogućiti ranije klijanje biljaka.
Više o temi
Pepeo od izgaranja drva ne sadržava dušik, a čađa ga ima 1-5%, pa ju možemo umiješati s pepelom i napraviti gnojivo koje može sadržavati do 5 % dušika, 10 % kalija, 3,5 % fosforne kiseline i 30 % vapna. Čađa se također uzima SAMO IZ ISPRAVNIH DIMOVODA u kojima se loži na drva, jer inače može sadržavati kancerogene tvari i sumporne spojeve. Čađu možemo miješati u zemlju za lončanice ili je posuti i lagano ukopamo oko grmova ruža. Ruže gnojene čađom dobivaju na mirisu i sjaju latica. Čađa posuta po površini tla za uzgoj ranog povrća omogućuje jače zagrijavanje tla i ranije klijanje biljaka.