Pilsel – puška za Josipovića

Po stilskim mjerilima, Drago Pilsel nikad nije bio novinar. Njemu riječi ne služe da što opiše, objasni, protumači, izrekne neko stajalište ili svjetonazor. Držeći se kao da ga je nebeski ili planetarni autoritet poslalo među Hrvate da ih podijeli na dobre i zle, te zle stavi pred streljački vod javnosti, on dugo i ustrajno pravi svoje popise za smaknuća.

I u pravu je kad kaže da tekst “Ne pucajte u kolumniste” za njegovo pisanje nije neuobičajen, mnogo je takvih bilo i prije, samo je sada veći naboj bijesa. Pilsel se redom okomio na kolumniste koji su pisali i negativno o Ivi Josipoviću. Očito je, dakle, da je ovaj put pisao osjećajući se predsjednikovim plaćenikom. Puščano zrnje ispalio je u obranu čovjeka što stvara imidž mirnog, tihog, razumnog, tolerantnog, profinjenog državnika koji se bavi najplemenitijom umjetnošću – glazbom.

Premda Pilsel odlazi s Pantovčaka, nije nemoguće da je on dokaz kako se iza te maske krije drukčiji Josipović koji ne smije narušiti privid o samom sebi, pa će njegovu skrivenu revolucionarnost u obračunu s protivnicima preuzeti netko drugi. Očito je da je Pilselov jezik – jezik svih lijevih i desnih revolucija, u kojima su neprijatelji kurvini sinovi, kopilad, idioti..., pa takvi moraju biti spriječeni, ušutkani, maknuti ili smaknuti.

U svim tim revolucijama obilno su korišteni ljudi koji su spremni biti prvaci zla, bezumni sluge “ideje”, to jest svojih gazda. Neki će tu Pilselovu ulogu objašnjavati ispiranjem ustaških grijeha roditelja i vlastitih mladenačkih nepodopština, među kojima je i kamenovanje sinagoge. Ali to je vrlo nepouzdan kriterij, jer ima svakakvih mladosti i svakakvih, dobrih i loših roditelja, poslije kojih su stasala razumna bića.

Ono što ne treba objašnjenja jest očitost da je Pilsel dvostruko nepismen. Slabo zna i gramatiku i pravopis, a ta nepismenost ide pod ruku s jednom drugom nepismenošću, to jest s njegovom usmenošću, jer psovke, vulgarnosti, uvrede, prozivanja ljudi pripadaju usmenom, a ne pismenom izričaju. On ne piše, nego gromoglasno optužuje. A budući da optužuje uglavnom “zaklete” neprijatelje ljevičara, Crkvu i nacionaliste, reakcije na njegove najgore ispade uvijek će biti blage, drugarski opominjuće.

Istina, ovaj put je u Pilselovu tekstu stradao i jedan izrazito lijevi kolumnist, ali samo zato što nije štedio ni Josipovića, pa je i njega trebalo potprašiti. Prirodno je što Pilsela brani Miljenko Jergović, koji mu je vrlo nalik. Na primjer, u polemici s Ivanom Aralicom jednostavno je izmislio da je Aralica srpskoga podrijetla, a pjesniku Draženu Katunariću je preporučio da prisloni pištolj uz glavu i ubije se. U Hrvatskoj su moguća svakakva politička čuda, a evo smo doživjeli još jedno.

U ozračju što se stvorilo oko novoga predsjednika imamo najširi mogući raspon senzibilnosti koji izražavaju – zvuk glasovira i zvuk metka. Da nije bio lik iz toga čuda, da je ostao samo novinar koji ustrajno blati Stepinca i Domovinski rat te čak traži da se zabrani TV serija “Heroji Vukovara”, Pilsel bi ostao nevažni marginalac. Da li pak činjenica da je, premda se znalo kakav je, imenovan za analitičara u Uredu predsjednika te da se Ured sada od njega ogradio, ali ne sporeći njegovo pisanje u kojem puca u kolumniste što su kritički pisali o Josipoviću – pokazuje na što je sve novi predsjednik spreman?

Budući da malo što od onoga što je obećao može ostvariti jer nema ni ovlasti, i budući da će u Hrvatskoj (gospodarsko) stanje biti sve lošije, hoće li se i dalje u obranu anđeoskog poglavara države nuditi sotonizirajuća pilselovština kako bi Josipovićeva omiljenost u sve neomiljenijoj stvarnosti bila bez sjena, a njegov lik brozovski svijetlio? To bi onda bila “PravDA”!