Ne znam odakle, ali zacijelo sam negdje pročitala kako je neki od odnedavno pokojnih diktatora usred pustinje dao sagraditi nastambu za pingvine. Prohtjelo mu se da učini čovječanstvu, a ako je bio i pobožan, i Bogu ugodno djelo. Nema veze što je ono totalno besmisleno, čak da je ondje i nastanio fascinantne životinje u fraku kako bi proširio vidike svome narodu.
Baš! E prisjetih se toga na vijest svjetskih novinskih agencija o pomami za pingvinima. Najmlađa filmska publika nadahnuta digitalnim crtićem Georgea Millera "Happy Feet" želi udomiti pingvina. "Pedagoški" utjecaj nadaleko prerasta bljedunjavo filmsko djelce te djeca ne žele krpenu ili makar tehnicističku igračku, nego živu životinju. Biće. Oni hoće! Oni bi da im se kupi! Kad su, kažu, tako slatki!
Osjećate li i vi kako vam se kostriješi ono mjesto gdje počinje kralježnica, odakle počinje rasti kosa? Kako i ne bi. Nema veze ako je pingvinu vruće, imaju roditelji razmažena djeteta-kupca koje još nije ni dospjelo postati zločesto dovoljno novca da mu valjda ispune želju, pa za pingvinčića urede i nastambu s malo leda i umjetnim snijegom. Ako mogu Zagrepčani za Snježnu kraljicu za nekoliko dana ulupati toliko novca poreznih obveznika, mogu i parajlije svoj novac za carskoga pingvinčića.
Čak i ako nisu gledali maestralni dokumentarac "Carsko putovanje" Luca Jacqueta o životnome ciklusu antarktičkih ptica. Za razliku od njega, hollywoodski "sretni" filmić ne "reklamira" samosvojnu i neponovljivu Prirodu, ne navodi na razmišljanja o njoj i o nama u njoj te našem odnosu prema njoj, nego nuka samo na još jedan "prirodni" konzumeristički krug: danas o pingvinima, sutra o bogtepitaj kojoj beštiji koje nisu svoje od kojih bismo mogli učiti, jer nisu čak ni moderna basna, nego životinjska imitacija već imitiranog života čovjeka, imitacija života. A možda i čovjeka.
Da smo ozbiljnije shvatili Darwinovo poimanje Prirode, jasnije bi nam bilo što se to, tako drastično darwinistički događa u društvu, kako preživljavaju ne prirodno nego kapitalno jači, viši ne na prirodnoj nego na društvenoj ljestvici. A koji je smisao svega toga? Civilizacijsko geganje nikamo ili barem do toga da napredujemo toliko da se suočimo s pingvinima?