Plan skrojen po mjeri birača HDZ-a

Najveća je vrijednost Programa za oporavak gospodarstva u tome da je taj dokument konačno donesen. On nije idealan, nije najbolje što se može, ali ako se ostvari, donijet će poboljšanje u odnosu na postojeću situaciju. Jedino, popis mjera sročen je prekasno. Isto se moglo napraviti i prošle jeseni, ako se uzme u obzir da je Vladi trebalo nekoliko mjeseci da sve što želi napraviti stavi na papir. Velika je otegotna okolnost predloženih mjera i to što ih ima puno. Možda i previše, pa se s pravom može zaključiti da su šanse minimalne da u potpunosti zažive u navedenim rokovima. Ma koliko premijerka prijetila da onima koji ne budu znali, htjeli ili mogli u njezinu timu nema mjesta. Doduše, teško je vjerovati da ove mjere nemaju veze s izborima, bili oni u studenome 2011., prijevremeni ili samo prije vremena.
 
Ponajprije zato što se socijalna prava ne diraju, dapače, imaju tendenciju rasta. Tu je i rast plaća, i to onih kakvih je u Hrvatskoj najviše. Nije riječ o velikom povećanju, ali prosjek plaće u Hrvatskoj je 7000 kuna bruto. Nakon što zažive tri stope poreza na dohodak, takva će plaća porasti za približno 130 kuna. Malo je, ali ljude koji jedva spajaju kraj s krajem i te kako veseli. A od sredine ove godine tome treba pribrojiti i stotinjak kuna kad se konačno ukine niža stopa kriznog poreza. Sve bi to birači mogli honorirati. I nemoguće je da na to premijerka nije barem pomislila, odnosno da je na to njezini savjetnici nisu upozorili.
 
S druge strane, Kosor potezom pera ukida povrat poreza. Time će ošinuti milijun Hrvata, ali oni kojima na ruku idu predložene izmjene, radnici s ispodprosječnim primanjima, zasigurno ne dobivaju bajoslovne povrate poreza, a umirovljenici su s odobravanjem dočekali rezanje povlaštenih mirovina
 
I otpuštanjima u javnoj upravi i javnim poduzećima Kosor je poentirala kod većine građana. Ionako se državne činovnike smatra besposličarima koji ne moraju raditi ništa da bi dobili plaću. Zaposleni u javnim poduzećima još su na većem stupu srama nakon svih afera koje su se dogodile. Smatra ih se nećacima, kumovima, poslušnicima i pulenima lokalnih ili državnih moćnika bez osnovne škole. I koliko god sindikati rogoborili protiv otpuštanja, prosječnom će Hrvatu pred očima biti Rade Buljubašić koji je u HEP-u primao solidnu plaću, a umjesto na posao, svakoga je dana odlazio “volontirati” u HDZ. Ono što je zaista loše jest dodatno kažnjavanje onih koji odlaze u prijevremenu mirovinu. Krizu su mnogi iskoristili da se na elegantan način riješe ljudi bez kojih mogu. Oni koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, umirovljeni su. Lani ih je bilo više od 12.000. Ne svojom voljom. Otišli su u mirovinu bez uvjeta za prijevremenu mirovinu jer im je ona, mala kakva jest, ipak pružala veću socijalnu sigurnost od naknade s burze s kojom se ne može preživjeti. Ali će zato, voljom Vlade, biti kažnjeni. Kao da su rekli: nama se više ne radi.
 
Suprotno tome, ako se ukinu općine koje preživljavaju molećivim dopisima Vladi, to će biti odličan potez. Ako. Još je lani trebala biti gotova analiza koja bi pokazala o kojim je općinama riječ. Do danas, od analize ni “a”.