Iznad Nadanova zimskog bazena u vili vise dupini

Nakon što je policija dopustila da jedan od naših medija snimi sadržaj tajne sobe za pohranu blaga bivšeg šefa HGK Nadana Vidoševića, a sada MUP-ova uhićenika, postalo je jasno nešto što se nije očekivalo – Vidošević bi ipak mogao biti naš mali Gurlitt, odnosno čovjek kod kojega je u Münchenu pronađeno zapanjujuće slikarsko blago koje broji više od 1400 umjetnina najvećih svjetskih genija.

Nema Vidošević toliko blago, ali ima niz vrlo vrijednih slika, važnih u hrvatskoj povijesti umjetnosti, važnih kao nacionalno blago.

Susretljiv, spretan, ali...

Ima, nažalost, još jednu vezu s Corneliusom Gurlittom kod kojega su slike u stanu otkrivene uz kutije s hranom, sokovima i konzervama, uprljane, ali, na sreću, ne i oštećene. Vidoševićeve su umjetničke slike smještene, naime, uz preparirane životinje, također velike vrijednosti, ali nespojive s djelima čija pohrana u idealnim muzeološkim uvjetima zahtijeva čist zrak, određenu temperaturu, vlagu, slabu izloženost svjetlosti. Sasvim sigurno da dlake Vidoševićevih životinja to ne osiguravaju. Muzealci i stručnjaci za umjetnost hvalili su Vidoševićevu susretljivost pri vrlo otvorenom i transparentnom posuđivanju umjetničkih vrijednosti koje posjeduje za izložbe i retrospektive.

Hvalilo se Vidoševićevu spretnost u trgovanju i sposobnost da bez posrednika nabavi umjetninu za najmanju cijenu. Za sebe i HGK. Čijim novcem, to i dalje ostaje posao policije. No pretpostavljamo da nitko od pravih stručnjaka ne bi ostao miran na to da je vidio da vrijedne slike žive u animalističkom okruženju.

Iz ZOO vrta u depo

Nema sumnje da će umjetnički sadržaj sobe koju smo do jučer naivno zvali privatnim depoom, biti primjereno muzejski deponiran, kao što su radi istrage deponirane i umjetnine koje je posjedovao bivši hrvatski premijer dr. Ivo Sanader. A nakon svega, u kaosu prepariranih medvjeda, jelenjih torza i rogova, bizona i tustih ptica, naslaganih uz vrijedne skulpture, ostaje nam ipak ocjena da je pohlepa u našeg Nadana bila ravna Gurlittovoj. No, slaba je to utjeha žrtvama zemlje u kojoj je biti političarom postalo i ostalo najunosniji biznis.