Pobjeda “nevidljivih”

Nikada u povijesti Pete Republike francuska krajnja desnica nije polučila takav izborni uspjeh. Marine Le Pen nije ušla u drugi krug, ali je zato \"zaradila\" povjerenje vrlo specifičnog i osjetljivog biračkog tijela, što bi stranci u moglo značiti puno na parlamentarnim izborima koji će se održati u lipnju.

Ni jedno istraživanje provedeno uoči izbora Le Penovoj nije davalo više od 15 posto glasova, pa je ono što se dogodilo u nedjelju iznenadilo francusku javnost, ali ne i neke sociologe, koji od kraja prošle godine upozoravaju da je francusko društvo popucalo po šavovima, da postoji pozamašan korpus birača koji više nikako ne vjeruje onima koji su se dosad smjenjivali na vlasti (desni i lijevi centar), koji su zapravo siti demokracije kakva je do sada postojala i bijesni što na njihove probleme i strahove i njihovu ljutnju nitko ne obraća pažnju. Već su tada analize pokazivale da je riječ o ruralnom stanovništvu, onima koji žive u okolici velikih gradova, ali i stanovnici manjih i srednjih gradova, pogotovo onih u kojima je kriza uzela svoj danak u obliku nezaposlenosti nakon propasti industrije koja je donedavno solidno zapošljavala radnike i prehranjivale njihove obitelji. Tadašnje su procjene govorile da se radi o otprilike 40 posto biračkoga tijela koje sigurno neće glasati ni za Hollandea ni za Sarkozyja. Procjena je također bila da će ti ljudi, koje su neki nazvali \"nevidljivim Francuzima\", ili apstinirati od izlaska na birališta, ili glasati za Marine Le Pen, ili za nekog drugog \"marginalnog\" kandidata. O tome je pisao dnevni list Le Monde, no nitko nije obraćao pretjeranu pozornost računajući na to da su istraživanja javnog mnijenja pouzdana.

Prvi krug predsjedničkih izbora potvrdio je ta predviđanja – Hollande i Sarkozy zajedno su dobili oko 55 posto, a ostatak je otišao \"marginalcima\", najviše Marine Le Pen, koja je pokazala da je uspjela modernizirati stranku i privući znatan broj mladih birača, onih od 18 do 24 godine i onih koji su zbog bahate politike koju je vodio sadašnji predsjednik bačeni na marginu društva. Istraživanja su pokazala da je Marine pridobila čak 29 posto radničke klase, dok je Hollande pridobio 28, a Sarkozy samo 18 posto, te da je njena politička poruka najviše dotaknula biračko tijelo koje ima između 25 i 44 godine, što je glavnina radno sposobne populacije. Ona je zadržala i klasičnu desnu retoriku protiv imigracije i za Francusku koja pripada Francuzima, a usto je, više od Hollandea i Sarkozyja, govorila i o gospodarstvu i o potrebi da se ono u potpunosti reformira.

\"Nevidljivi Francuzi\" odabrali su da u prvom krugu gotovo masovno izađu na izbore i pokažu da su tu i da ne žele dati glas ni jednom od velikih. Iako neka klasična izborna predviđanja tvrde da će se glasači Marine Le Pen u drugom krugu prikloniti ipak konzervativnom Sarkozyju, mislim da to neće biti tako i da će ovi birači masovno odabrati apstinenciju kako bi odaslali još jednu poruku koja bi budućem predsjednik mogla dosta teško \"leći\", a to je da ga oni zapravo ne smatraju svojim predsjednikom.

U konačnici Sarkozy će u drugom krugu vjerojatno dobiti manje od pola (ako i toliko) glasača Le Penove, što mu neće biti dosta da pobijedi Hollandea. Usto, o Sarkozyjevoj nepopularnosti izrazito rječito govori i podatak da je on prvi predsjednik u posljednjih 50 godina koji u prvom krugu izbora za drugi mandat nije pobijedio, već u finale ulazi s drugim mjestom, što ga automatski stavlja u inferioran položaj. Hollande, s druge strane, može računati s glasovima koje su u prvom krugu dobili kandidati ljeviji od njega, ali i oni malo desniji, poput Bayroua. U toj matematici Sarkozy bi mogao dobiti oko 43 posto, što bi zauvijek zapečatilo njegovu političku karijeru.

Hollandeu kao predsjedniku neće biti nimalo lako, osobito ako razbjesnjeli \"nevidljivi Francuzi\" masovno pohrle na parlamentarne izbore i nagrade Nacionalnu frontu i odlučnu Marine Le Pen.