Pod Zirom niče voćnjak od 30 hektara šljive

Lika je tradicionalno uzgajala šljive. Prema nekim je podacima u ličkome kraju bilo zasađeno oko milijun stabala pa je bila razvijena i proizvodnja voćne rakije, poznate ličke šljivovice. Taj je uzgoj u posljednjih  desetak godina zanemaren. Ivan Kreković sa svojim je Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom pokrenuo za Liku pionirski projekt  podizanje trajnih nasada i rashladno-prerađivačkih kapaciteta u Lici.

Nastao u suradnji s vrhunskim hrvatskim stručnjacima s područja voćarstva, zaštite bilja i znanosti o tlima, predviđa revitalizaciju sadašnjih i podizanje novih nasada šljive, uvođenje plantažnih nasada maline, borovnice i brusnice, podizanje odgovarajućih rashladnih i prerađivačkih kapaciteta te osnivanje Voćarskoga centra u Gospiću.

 Zagrebački sam student i dugo sam živio u Zagrebu baveći se poduzetničkim poslom. Odlučio sam se vratiti u Gospić i Ličko-senjsku županiju te pokrenuti voćarsku proizvodnju. U Gospiću će biti hladnjača i prerada. Već je pri kraju gradnja ULO-hladnjače kapaciteta 110 t i manje hladnjače od 670 m? za distribuciju sadnica, a gradit će se i destilerija šljive kapaciteta 50.000 l u godini, sušara za voće kapaciteta 700 t u godini te pogon za preradu džemova i pekmeza. Sirovinu ću manjim dijelom osigurati iz vlastite proizvodnje, a ostatak iz kooperacije. Za to sam već počeo saditi 30 ha voćnjaka šljive podno Zira, na području Raduča, nedaleko od Lovinca  pripovijeda Ivan Kreković.

Glavno je proizvodno područje šljive u Hrvatskoj na obroncima slavonskoga Sredogorja i brodske Posavine, Banovine te u izdvojenoj enklavi, južnoj Lici. U tome se području proizvodi šljiva kvalitetnija nego u Slavoniji, jer su u vrijeme dozrijevanja plodova noći prohladne, pa se asimilati i skupljeni šećeri ne troše na disanje onoliko koliko se troše u kontinentalnoj Hrvatskoj, u kojoj su noći toplije. Zato količina šećera u plodovima može biti dva posto veća, što uz kiselinu pogoduje razvoju esteroaromatskih mirisnih tvari što proizvodu mogu dati i drugu kvalitetu  bilo prerađeno ili kao destilat.     

Voćnjak Raduč bilo je zemljište pokriveno bujadi, koje nije bilo ni pašnjak niti je na njemu bila ikakva   proizvodnja. Prije podizanja nasada napravljeni su istražni radovi, analiza tla i odabir sorti pogodnih za klimatske prilike u Lici. Zatim se duboko rahlilo podrivačem i provedena je kalcifikacija. Za podlogu je uzeta Prunus erazifera variacio divancata, na koju su nakalemljene četiri sorte. Dvije su uzete iz Njemačke, krupnijega ploda, otporne na hladnoću i na virusnu bolest šarku. Još dvije uzete su iz Srbije, jer je Institut iz Čačka jedan od jačih centara za selekciju šljive.

To su čačanska ljepotica i rodna. Ljepotica je relativno otpornija i prikladnija je za destilate, a rodna je pogodna i za destilate i za sušenje.  Osim šljive u Voćnjaku Raduč sadit će se i druge kulture. To su malina i američka borovnica, koje do sada plantažno nisu sađene u Lici. Sadit će se sorte koje su izrazito otporne na apsolutnu minimalnu temperaturu u razdoblju mirovanja i koje traže isključivo kisela tla kojima je pH 4,5 ili niži.

Podizanje trajnih nasada OPG Kreković uglavnom financira iz vlastitih sredstava, za što će biti potrebno oko 3,6 milijuna kuna, do povrata sredstava iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva predviđenih programom sufinanciranja. Hladnjača kapaciteta 110 t financira se sredstvima HBOR-a od 6,5 milijuna kuna, a mini hladnjaču koja stoji 450.000 kuna fionancirat će vlastitim sredstvima. Za destileriju će trebati 2,3 milijuna kuna, a za sušaru 2,1 milijun kuna.