Podanički vrh na misi

Netko naivan ili sklon humoru mogao bi se u upitati zašto kardinal Bozanić, koji često točno opisuje neke loše pojave u hrvatskoj politici i društvu, ne spomene ljude koji su za te pojave najviše odgovorni. Evo je, recimo, prekjučer na misi posvećenoj Danu državnosti ispred sebe imao četiri vodeća političara u Hrvatskoj - Mesića, Sanadera, Bebića i Bandića - a govorio je o podaničkom mentalitetu u odnosima s Europom, o tome kako se pod pritiscima interesnih skupina popušta pod izlikom da to od nas traži Europa, "a radi se o lažima i manipulaciji građanima".

Kako su za taj podanički mentalitet kriva konkretna državna tijela i institucije koje vode ljudi s imenom i prezimenom, ne bi li bilo dobro da ih je kardinal - a bili su mu nadohvat oka i jezika -  i spomenuo!? Ali crkvena i politička vlast su slične, a kako su jedna o drugoj podosta ovisne, javno će se međusobno "zamjerati" samo do granica do kojih jedna drugoj neće naškoditi. Pa se, eto, može dogoditi da državni dužnosnici koji su krivci za pojave o kojima kardinal govori uveličaju misu na kojoj on to govori! To je otprilike kao da su farizeji, saduceji, rimski dužnosnici i židovska svećenička elita svojom nazočnošću uveličali neki Kristov govor. 

Za Hrvatsku i brigu o narodu i vjernicima bio bi jako razočaravajući zaključak da je zapravo Bozanić ravnodušan i neutralan i prema onome što sam govori, i prema pojavi o kojoj govori i prema onima koji su za tu pojavu, to jest za podanički mentalitet, odgovorni. Samo neka se Crkva izbori za neke svoje interese, uglavnom materijalne, a ostalo ćemo savjesti radi usput spomenuti, ali tako da se nikome ne zamjerimo! Utoliko više što je sličnu, ali opravdanu ravnodušnost i neutralnost, prema članstvu Hrvatske u Europskoj uniji, u najnovijoj anketi bruxelleskog Eurobarometra, iskazala relativna većina, to jest oko 40 posto Hrvata, dok ih 30 posto taj ulazak smatra dobrom a 25 posto lošom stvari. U zemljama kandidatkinjama za EU, Makedoniji i Turskoj, postotak pozitivnih mišljenja o članstvu u EU mnogo je veći - 49 i 72 posto.

Neutralnost Hrvata zapravo je nezainteresiranost, izostanak volje da se prema Europi bude ili pozitivan ili negativan, izraz nemoći da se na bilo što utječe, pomirenje sa stanjem u kojem je građanin posve nevažan. Zamislite s jedne strane tu silnu dramatičnost s kojom političke elite i mediji primaju vijesti iz Europe koje se odnose na ulazak Hrvatske u EU i s druge strane čak 65 posto ljudi koji su prema članstvu u EU ili neutralni ili ga smatraju lošim za Hrvatsku!

U ovih devet godina, otkad je Hrvatska "izišla iz izolacije", dogodio se proces u kojem su očekivanja vlasti i građana bila posve suprotna. Kako se pojačavala ljubav politike, i Račanove i Sanaderove, za Europsku uniju, tako je privlačnost EU za narod slabila. Jer sve što je dolazilo od Europe bile su političke ucjene i grabež za hrvatskim bankama i drugim nacionalnim bogatstvima, dok su se hrvatske vlasti sve dublje srozavale u podaništvo o kojem govori kardinal.

Tako je danas ulazak u Europsku uniju uglavnom elitistički interes i opsesija koja nalikuje na opsesiju samim sobom čovjeka koji ide ulicom i sa samim sobom razgovara. Kad voditelj HTV-ova Dnevnika na samom početku te emisije priopći dramatičnu vijest o nekoj nepovoljnosti koja se u približavnju prema EU ispriječila Hrvatskoj, golema većina ljudi ravnodušno ga sluša misleći da se to na njih ne odnosi. Doista, hrvatskoj će vlasti trebati ili neka velika krivotvorina ili neka čudotvorna moć ne bi li dokazala da se u novi savez ne ulazi mimo volje naroda kako se tri puta ulazilo u posljednjih devedeset godina: 1918., 1941. i 1945.!