Premijeru Zoranu Milanoviću mora se priznati da je u svom nastupnom govoru u Saboru zvučao državnički, kennedyjevski. Istodobno, na neki način probudio je pomalo zaboravljenu nadu da će se vlast ponašati bismarckovski, u skladu s onom “Nisam tu da me volite, nego da vas vodim”. Istina, nitko ne očekuje od Milanovića da poput prvog njemačkog kancelara zakuha niz ratova i tako promijeni tijek nacionalne povijesti, ali sigurno je da svi trebamo veliku dozu odlučnosti u rješavanju dubokih ekonomskih problema.
Nakon prvog značajnog reza proračunskih rashoda u zadnjih dvadeset godina, možda je glupo kritizirati Zorana Milanovića zbog nedostatka hrabrosti, ali pod dojmom većeg broja telefonskih poziva i elektroničke pošte poduzetnika koji su očekivali veće ili drukčije rezove, ipak se osjećamo dužnim soliti pamet čovjeku koji je najavio historijski zaokret u trendu proračunskih rashoda. Naime, dojam značajnog dijela stručne javnosti jest da se Zoran Milanović ipak trebao malo više ponašati poput Otta von Bismarcka, a malo manje kao Jadranka Kosor. Odlučno, a ne kalkulantski.
Čini se da je nova vlast čak i uz znatno smanjivanje proračuna već u prvim danima mandata vodila računa o svom socijaldemokratskom rejtingu te da su stoga propustili trenutak da na krilima golemog javnog povjerenja povuku hrabrije poteze. Zasad je nejasno kakve će biti posljedice. Ako vlada Zorana Milanovića nije rezala dovoljno na strani državne uprave te je radije uzela svima, a ne samo njima, možda smo još na putu gospodarske katastrofe; pada rejtinga, daljnjeg produbljivanje nekonkurentnosti, rasta nezaposlenosti pa i eksterne nelikvidnosti, tj., jednostavnije rečeno, bankrota zemlje. “Hrabri” Milanovićev proračunski zaokret možda je tek nedovoljna promjena smjera. “Daj, čovječe, zasijeci malo jer narod to očekuje. Nije narod glup, znaju ljudi da ne treba ići skalpelom, nego sabljom ili sjekirom da ne bude po narodnoj ‘u milostiva likara smrdljiva rana’... Pa što ako ljudi malo izađu na ulice. Nisu hrvatski građani kaotični, divlji Grci. Može ovaj narod trpjeti kao dalmatinsko magare. Eh, da Zoki barem proba! Ovako će ga uvijek mučiti sumnja što bi bilo kad bi bilo... Reko bi Zoki; ‘Res, non verba’”, napisao nam je sve to jedan već pomalo razočarani poduzetnik koji si ne može pomoći pa u duši ostaje iskreni, pametni patriot i idealist koji je duboko uvjeren kako se puno toga može napraviti uz samo malo više odlučnosti i pameti.
Zorana Milanovića kritizirali smo žestoko dok je bio u oporbi, pa ćemo sada nešto reći i o Jadranki Kosor: Kako je moguće da stranka centra, koja pretendira na značajni dio desnog političkog spektra, pri kritici prvog nacrta proračuna nastupa s pozicija nezajažljivih lijevih socijalista? Umjesto da hrvatska desnica zatraži veće i radikalnije rezove, oni se pretvaraju da su, blago rečeno, laburisti ili lijevi populisti. Usto se Jadranka Kosor, dosljedna u nedosljednosti, još pravila da ne zna što je dječja hrana jer joj je to jedni način da napadne čak i niže stope PDV-a. Uz oporbu koja je zaboravila što su fruteki ili Hippo kašice, Milanović će lako zadržati vlast, a Hrvatska će plakati!