Podvaljivanje Hrvatskoj

Bude li se netko za pedesetak godina bavio nekom kulturološkom arheologijom u Hrvatskoj i bude li listao komplete hrvatskih novina, moći će pročitati i dva događaja koji su svaki na svoj način obilježili posljednje dane lipnja 2007. Naići će na osvrte oko priprema za maksimirski koncert Marka Perkovića, na sam koncert, i na njegove odjeke.

U novinskim kompletima neobični će istraživač potom naći i zabilješke o događanjima na  igralištu u malo znanom austrijskom Kapfenbergu, gdje se dvjestotinjak BBB-a tuklo s austrijskom policijom. Moguće je da ta dva, sada naoko sasvim različita događaja, neće budućim "arheolozima" imati ništa zajedničko.

Čim se pročulo da Thompson kani pjevati na Dinamovu stadionu, počele su priče. Nakon transa u Maksimiru nastavile su se kao nove-stare opreke. Oni kojima je pjevač bio antipatičnim i prije, poslije Maksimira im je vjerojatno još antipatičniji. Onima kojima je bio simpatičan prije, sigurno im je takav i sada. 

Uza slike s krcatog i raspjevanog zagrebačkog stadiona u novinama će ostati i negodovanja na Thompsona i njegovo pjevanje, a posebno na pojavljivanje nekih osobenjaka s čudnim modnim detaljima. Tako su svi mediji zabilježili pojavu nekog napadno euforičnog mladca koji se "modno" vratio u prošlo stoljeće i na glavu nabio kapu s velikim slovom U. Je li zbog njegove euforije ili čudna pokrivala, izbio je u prvi plan. Kamere su ga zumirale.

Umjesto nekog glazbeno-kritičarskog, sociološkog, psihološkog ili kulturološkog osvrta na maksimirsku večer, on je postao najgledanijim slikovnim isječkom, a najzvučnijim ehom postalo je negodovanje Efraima Zuroffa iz Centra Simon Wiesenthal, ozlojođenog ne samo što se neka budaletina, netko ideološki zadrt (ili provokator) pojavio s ustaškim znakom na Thompsonovu koncertu nego i zato što se snimka toga koncerta prikazuje na HTV.

Predstavnik Wiesenthalova centra s pravom je kivan i ogorčen na ustaški znak kao zaostatak jednog mračnog vremena, kada su pod genocidnom vodiljom "o konačnom rješenju"  likvidirani pripadnici njegova naroda.

No, Zuroff od toga maksimirskog primitivca kao recidiva NDH pravi paradigmu ne samo Thompsonova koncerta nego i današnje Hrvatske! Jer je te večeri u Maksimiru "vidio" puno više ustaških kapa nego oni koji su bili na koncertu! To unekoliko podsjeća na svojedobno Zuroffovo ljutito negodovanje kada mu je netko brz ali površan i nepouzdan dojavio, a on ne provjeravajući obznanio, da se u Hrvatskoj pojavila poštanska marka s likom ustaškog ministra Andrije Artukovića. Doista je riječ bila o poštanskoj marki. Ali o marki s nekom gradskom vedutom koju je izradio slikar Lovro Artuković! I, dakako, ne o poštanskoj marki s likom Andrije Artukovića!

Primitivac koji se lipanjske maksimirske večeri pojavio s ustaškom kapom demonstrirao je svoje ljudsko i duhovno siromaštvo, intelektualnu zapuštenost. Pokazao je i manjak patriotizma i nenamjerno (ili namjerno) naštetio Hrvatskoj. Neotesani koji su se bez povoda otišli tući u Austriju učinili su isto. I od njihova tobožnjeg velikog domoljublja ostalo je samo veliko D, ali kao početno slovo divljaštva.

Oni su svoju agresiju, silništvo, primitivne strasti i rušilačku žudnju pretpostavili svome razvikanom, no očito nakaradnom i izvitopereno shvaćenom patriotizmu. I u Maksimiru i u Austriji je uime nekog čudno pojmljenoga hrvatstva zlorabljena sloboda. U Maksimiru je netko dovoljno blesav, povijesno neuk, ustašoidno drčan ili zlonamjeran slobodu pretvorio u svoj primitivizam. U Austriji, u primitivizam i u divljaštvo. A i jedno i drugo na hrvatsku štetu.