Polančec: Bit ćemo sigurni kad plin uđe u Hrvatsku

Opskrba ruskim plinom preko Ukrajine nastavit će se, okvirno su nakon maratonskog sastanka dogovorili ruski premijer Vladimir Putin i šefica ukrajinske Vlade Julija Timošenko. Dogovor je pao u noći između subote i nedjelje. Potpredsjednik Vlade Damir Polančec u ovom intervjuu objašnjava što taj dogovor znači za Hrvatsku.

Gazprom i Naftogaz potpisuju sporazum

Spor traje od 2005. godine

Plinski spor bi uskoro mogao biti riješen

• Znači li okvirni dogovor Putin – Timošenko da je plinska kriza napokon završena?
– Volio bih da mogu potvrdno odgovoriti na to pitanje, ali s obzirom na dosadašnje iskustvo, potreban je oprez. Nemojmo zaboraviti da je jedan dogovor postignut prije sedam dana, a da nije poštovan. Dakle, bit ćemo sigurni tek kad plin bude na hrvatskoj granici, odnosno u transportnom plinskom sustavu Hrvatske.

• Što je dogovoreno na moskovskom sastanku?
– Premijeri Putin i Timošenko u Moskvi su postigli dva bitna dogovora. Jedan dogovor osigurava tehničke uvjete za isporuku ruskog plina Europi. Nekoliko najvećih europskih plinskih kompanija osnovalo je konzorcij koji je od Ruske Federacije kupio ‘tehnički plin’ što će biti upumpan u ukrajinski transportni sustav da bi se osigurao dovoljan pritisak za isporuku ruskog plina kroz Ukrajinu prema Europi.

Drugi je dogovor da će Ukrajina u 2009. godini dobivati ruski plin po cijeni 20 posto nižoj od tržišne, dok će u 2010. godini i za Ukrajinu vrijediti tržišna cijena plina. Rusija će od 2010. godine plaćati Ukrajini tržišnu cijenu za tranzit ruskog plina prema Europi. No sad taj dogovor treba staviti na papir, potpisati i verificirati. Nadam se da će biti dovoljno političke snage i volje da se to i dogodi, kako bi se normalizirala opskrba plinom.



• Gdje bi se dogovor mogao najprije poskliznuti? Na političkim odnosima unutar Ukrajine ili na relaciji Moskva – Kijev?
– S obzirom na to da je Ukrajina dosad poručivala da može prihvatiti cijenu od 240 dolara, a moja računica pokazuje da bi cijena u 2009. za Ukrajinu trebala biti 360 dolara, treba prvo pričekati da se taj dogovor verificira unutar Ukrajine.

• Hrvatska je potkraj prošlog tjedna dobila interventne količine plina iz zapadne Europe. Dobila je i pozitivan signal iz Alžira. Je li nam i dalje potreban plin iz Libije?
– Moramo i dalje raditi na osiguranju plina iz drugih izvora sve do trenutka kad ne budemo posve sigurni da se ugovor koji Ina ima s Gazpromom ponovno ostvaruje. Dakle, nema opuštanja. I dalje radimo kao da sporazum između Rusije i Ukrajine nije postignut.

• Ako ruski plin ponovno poteče, što smo naučili iz ove situacije?
– Potekao plin ili ne, mislim da nam je danas svima jasno koliko je strateški važno imati u vlastitim rukama sudbinu plinskog biznisa. Pritom mislim i na podzemno skladište plina i na trgovinu plinom. To mora biti pod kontrolom hrvatske države. Drugo što je sada jasno jest da smo s pravom inzistirali na novim dobavnim pravcima, kao i na konačnom odabiru najbolje lokacije za LNG terminal.

• Ali i s tim se odlukama jako kasni...
– Odabir lokacije za LNG terminal mogao se brže provesti, ali sad je jasno da više ne smijemo gubiti vrijeme. Mislim da će ova situacija i te kako ubrzati početak gradnje tog terminala kao i pregovore s konzorcijem koji gradi TAP (Transadriatic Pipeline).

Iz ove smo krize također naučili da moramo brzo pristupiti gradnji novih podzemnih skladišta plina.

• Dogodi li se da ruski plin opet ne dođe do hrvatskih potrošača, što će dalje biti s opskrbom?
– Ako bi se dogodio taj najcrniji scenarij, još jednom ponavljam da kod ovih dnevnih temperatura imamo plina za 13-14 dana. S obzirom na više dnevne temperature i dogovoren interventni uvoz, kad ruski plin ne bi počeo pritjecati, bili bismo prisiljeni na dodatne redukcije u industriji, ali zaštićeni kupci neće biti ugroženi. No vjerujem da se taj najcrnji scenarij neće dogoditi.