Polančec vjeruje u jedinstvo vlasti

Zastrašujuća je lakoća kojom je dojučerašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec javno priznao kako je za vladajuću elitu na djelu jedinstvo vlasti! U pismu od prije dva dana što ga je poslao svim medijima u Hrvatskoj, Polančec bez ikakva kompleksa priznaje da je radio nezakonito, ali kaže da je to bilo za interes Vlade i HDZ-a, da nipošto ne želi ponovno u Remetinec i neka mu premijerka Jadranka Kosor sredi uvjetnu osudu.

Nevjerojatno je da se netko tko je niz godina obnašao jednu od najviših funkcija u izvršnoj vlasti bez ikakvog srama obrati medijima istresajući osobnu ispovijed kako je kod dojučerašnje šefice molio pomoć ne bi li bolje prošao pred pravosudnim aparatom. Što to znači? Da su se stvari i inače tako rješavale – pa su Polančecu postale normalne? Je li se uz to još malo zaboravio, pa nije vidio nikakav problem da javno prizna kako je uvjetnu presudu tražio u Vladi i Saboru?

Još je šokantnije da se na to nitko nije ni osvrnuo. Da je prije deset godina netko tako grubo pljunuo na trodiobu vlasti, prvi bi se na noge digli suci, pa tužitelji, politolozi, predstavnici nevladinih udruga... Danas svi šute. Ako i vide, ne da im se reagirati.

Pokraj pitanja u kakvome su odnosu sudac Ivan Turudić i Vladimir Šeks (koje je legitimno s obzirom na Polančecovu optužbu da ga je Turudić osudio u sklopu političke zavjere), preispituje se je li Polančecu godina i tri mjeseca zatvora previše. Posebno se važe – je li Polančec dobio previše zatvora budući da pola milijuna kuna nije pospremio u vlastiti džep nego u džep odvjetnika Petra Miletića plaćajući mu fiktivnu studiju o konvalidaciji. A koliku je kaznu trebao dobiti ako je i sam priznao da je kriv, i ako je minimalna kazna koju zakon propisuje godina zatvora?

U situaciji smo u kojoj je postalo, ne samo predvidivo, nego i normalno da nam svaki dan netko laže s pozicija vlasti. Upravo je Polančec i sve što se zbiva oko njega najbolji primjer. Podsjetimo samo kako je premijerka isprva poricala da se 2. rujna sastala s Polančecom. Naknadno je ipak priznala susret, ali je tvrdila da je to bilo na Polančecovu inicijativu. Onda se tome dodalo da je o svemu bio obaviješten glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i da je on rekao kako nema zapreka da se Polančec i Kosor vide u četiri oka.

Kakve veze ima glavni državni odvjetnik s time hoće li se premijerka sastati s osobom protiv koje se vodi istraga? Ako je čovjek pušten iz pritvora onda je svakom, pa i premijerki, jasno da ima pravo ići kud hoće i sastajati se s kim hoće. Drugo je pitanje – je li premijerki primjereno da svoje vrijeme i pažnju poklanja osobi protiv koje se pišu optužnice i vode istrage. Zašto, ako nije bila Bajićev pouzdanik (na što Polančec možda aludira kada govori da je njihov sastanak snimljen) se premijerka treba pokrivati s njegovim dopuštenjem za sastankom?

Ispada da je kod nas sve jedna velika kaša u kojoj kao da nema razlike između onoga što radi vlada, što sudovi, što parlament, a što tužitelji. A najgore je da se nikome više o tome ne da ni raspravljati.