Politika deseterca

S vrha avionskih stuba naša je premijerka prije uzleta za Ameriku, već uobičajenim tipom i načinom govora, poručila: “Čuvajte mi domovinu!” Poruka je valjda bila namijenjena svima nama, rečena onako, da se nešto kaže, kao što se to tradicionalno običava reći prije polaska na neki duži put. Neki su to shvatili kao poruku njezinim ministrima; da paze što rade dok im se gazdarica ne vrati. Ona im je pak iz Amerike najavila da ih ne kani sve zadržati na dosadašnjim mjestima. Takva je najava zapravo veće iznenađenje od poruke prije ulaska u zrakoplov.

Premijerka nas je već navikla na razne narodne izreke, poslovice, slogane i kojekakve “narodne mudrosti”. Sada se hrvatska premijerka sjetila i nečega što podsjeća na starojugoslavenski navodni kraljev amanet! Možda je to samo kriva asocijacija. No, to ipak ne mijenja dojam o deseteračkoj premijerkinoj retorici. Zapravo, ne samo premijerkinoj, nego o gotovo cjelokupnoj hrvatskoj politici. To je deseterački, epski govor, govor narodnih poslovica, prispodoba i raznih slogana. Svakodnevno smo svjedoci političkog govora neprimjerenog ovome vremenu. Jadranka Kosor kao da posebno voli politiku kroz takve “narodne mudrosti”. Ali mile su i njezinu političkom oponentu Zoranu Milanoviću. Premijerka nešto mudro lane, a potencijalni joj premijer uzvrati suprotnom narodnom dosjetkom. Kao da su na sijelu, u jematvi ili na svinjokolji!

Deseterački govor traje u našoj politici od njezina početka. Logično je da deseteračka tradicija i kultura imaju svoga odraza i u politici. Ali je nelogično da ga sada imaju više nego na njezinim počecima. Možda je njihovo najzornije uprizorenje bivši kazališni intendant i bivši premijer Ivo Sanader, kojega novinari nedavno u Austriji salete pitanjima o njemu i Hypo banci, a on im samo nehajno uzvrati modernom uzrečicom: “Psi laju, karavane prolaze!” U vrijeme čipova, interneta, kibernetike i inih tehnoloških čuda, čovjek spominje karavane, kao da je tursko doba! Tko to mlađi uopće može razumjeti? U našoj je politici takvih “velikih mudrosti” koliko hoćeš.

Da u Saboru još uvijek sjede negdašnji legendarni Stjepan Sulimanac i Josip Pankretić, pa da oni, kao seoski mudrijaši, tako govore, bilo bi to i logično i simpatično. Kada pak tako pričaju i ovi današnji, koji bi se uvrijedili da im netko kaže da nisu moderni političari i koji se prse da će baš oni zemlju izvući iz krize, onda je to deseterački turobno. Nije deseterac sam po sebi loš, nešto što bi bilo odiozno. To je dio naše narodne tradicije i kulture, naše kulturno dobro. No, političari zatočnici deseteračke kulture nisu nacionalno dobro. Neka političari izađu iz deseterca, a njega, ako su toliko sposobni koliko tvrde da jesu, neka pretvore u svjetsku haiku inačicu.

Nakon nedavne saborske svađe koja je sličila na gungulu u krčmi prije tučnjave, ukupni je dojam još i sumorniji. Svojedobno Zlatko Vitez reče da mu tadašnji Sabor sliči na kokošinjac. Što bi se tek moglo reći za današnji? Nekadašnji je Sabor za današnji bio Dom lordova! Postoji li u saborskim klupama netko razboritosti Mike Tripala, bistra seljačka glava poput Jože Pankretića, netko erudicije i provokativne neponovljivosti Šime Đodana, govorništva i pameti Vlade Gotovca, žustrine i bistrine Vladimira Bebića...?

Oni su mrtvi, a nemaju nasljednika. U našoj je politici kulturni nazadak. Sjeća li se netko nekog dojmljivog saborskog govora u posljednjih nekoliko godina? Isprazna je deseteračka politika posljedica manjka političkih ličnosti, eminentnih pojedinaca u njoj. I spominjani su znali narodne poslovice, ali nisu politiku svodili samo na njih. Kao što je sve više svodi Jadranka Kosor, a u tome je u stopu slijede Zoran Milanović i Ivo Josipović.