Politika prokockala Hrvatsku

Bandićevi prijatelji iz Stare Vlaške posipaju se pepelom i plaćaju oglas isprike jer su ga hvalisanjem o okladi za utakmicu Liverpool  Arsenal  u kojoj je Bandić uložio 20 tisuća eura i dobio 40 tisuća eura  usosili. Tek se slegla "istraga" o Armanijevu odijela koje je poklonio prijatelju Sukiju za rođendan kad eto nove afere u kojoj se javnost bavi raspravama odakle Bandiću novih 40 tisuća eura za novu okladu ili zgraža nad činjenicom da ima gradonačelnika kockara! Ali što je tu novo? Bandić je, po običaju, sve demantirao, rekao da je to "zeka peka" i u svojoj maniri obećao novinarima ručak.

I Bandić je posve u pravu. Za njega to sigurno jest "zeka peka", malo neugodna kada izađe u javnost, ali malo zafrkancije i jedan oglas prijatelja pokajnika brzo će sve baciti u zaborav. Uostalom što je 20 tisuća eura prema činjenici da se Bandić već godinama kocka sa Zagrebom, a ulog mu je šest milijardi kuna koje mu uđu svake godine u kasicu zahvaljujući građanima koji je uredno pune. Hazarderski već godinama ulazi u projekte, za njih ne odgovara nikome niti koga što pita. Ako ispadne dobro, pokupi sav dobitak, ako ispadne loše, otvori još dva-tri projekta i zatrpa neuspjeh, a prije toga obično  bit će da su njegovi prijatelji to od njega naučili  plati oglas kako bi Zagrepčanima, koje voli više od svega, objasnio što je htio.

No Bandić je, zbog svog načina i prisutnosti u javnosti, samo najvidljiviji primjer onih koji vladaju Hrvatskom na svojevoljan način. Život običnih ljudi u Hrvatskoj posljedica je dogovora različitih klika, lobija, prijateljstava, a ne sustavnog građenja institucija i njihove kontrole. Hrvatski građani rade u poduzećima koja su u privatnim aranžmanima i dogovorima prodavana i kupovana, ostaju bez posla zbog hazarderskih poteza vlasnika i vlasti, djeca im se školuju ako u nagradnim igrama osvoje stipendije, a i lijekove i liječenje dobivaju samo pukom srećom.

Sve je u Hrvatskoj poput neke velike lutrije u kojoj su neki na vrijeme dobili jack-pot, a drugima preostaje da tjednima marljivo ispunjavaju listiće lota čekajući svojih 10 milijuna kuna kad su im već od kockanja dionicama i fondovima ostali samo krediti koje treba otplaćivati.

Ako nisu umreženi u neku političku ili vrlo specifičnu interesnu grupaciju, hrvatski se građani doista mogu uzdati samo u sreću. Mogu biti sretni ako ne ostanu bez posla, ako ne obole, ako ih ne opljačkaju, ako im u obračunima mafijaša ne nastrijele djecu u nekom kafiću. Stvari su postavljene tako da Bandić svojim lenom upravlja kako on želi, a Sanader obećanjima o povećanju promila alkohola u krvi i smanjenju PDV-a uspješno zamagli svako upozorenje na stvarnu situaciju, pa su i demonstracije radnika održane točno prije tjedan dana na Trgu tako lijepo potonule u zaborav kao da ih nikada nije bilo.

U Hrvatskoj nema ni pozicije ni opozcije, ima samo golog interesa. Jer tko će Bandiću stati na kraj? SDP, koji je u Zagrebu na vlasti? Ni govora, ta se stranka ponaša kao da su Zagrepčani u Bandićevom vlasništvu, a privatno vlasništvo je, kao što se zna, svetinja. HDZ, koji je u opoziciji? Da ne bi. Bandić je i njihov interes do daljnjega.

Tko će Sanadera suočiti s istinom da je osobno odgovoran za stanje jer je na čelu vlade koja loše radi svoj posao? HDZ, koji je na vlasti? Ha, ha! Koalicijski partneri? Nisu ludi, znaju koliko su zamjenjivi? SDP, koji je u opoziciji?  Ma da ne bi. Sustavno kontroliranje vlasti zahtijeva stručnost i motivaciju, koje u SDP-u očito nema. Pa kad je tako, kad su nam već političari zakartali sadašnjost i neometano se kockaju našom budućnošću, ajmo onda o onome što sve zanima: odakle Bandiću 40 tisuća eura?