Poraz dostojanstva na Bregani

Ovo što se ovdje događa i što se na granici radi nisam vidio u svojoj 20-godišnjoj vozačkoj karijeri na europskim prugama. Ovo što se događa na Obrežju devalvacija je čovjeka i poraz ljudskog dostojanstva.” Tim je riječima jedan od tisuća vozača objasnio kako je doživio neviđeno čekanje na slovensko-hrvatskoj granici na Bregani protekli vikend, gdje se na ulaz u susjednu državu čekalo nezapamćenih šest i više sati!

I treba se složiti s tim čovjekom. To je zaista žestoka pljuska zdravom razumu, ljudskom dostojanstvu, pljuska svima nama koji radom plaćamo državne institucije i službenike da rade svoj posao za naše dobro, bilo gdje, u Hrvatskoj, Sloveniji ili Južnoj Africi. Još je nevjerojatnije zvučala izjava našeg graničnog policajca da su naši sa slovenskim kolegama učinili sve da ne bude gužvi. Ma tko tu kome maže oči? Tko je što poduzeo? Naši su ili nemoćni ili ne znaju ili nemaju hrabrosti... A Slovenci očito ne žele. Svaljivanje krivnje na početak primjene informacijskog sustava schengenskog režima na slovenskim granicama najobičnija je bezobraština.

Nitko ne može reći da ne postoji način da se u ekstremnim situacijama kao što je bila ova ne povuku i ekstremni potezi, da svi budu fleksibilniji... Pa riječ je o ljudima! Ili čovjek zaista biva sve manje važan? Koja je to granica ljudskog dostojanstva koju treba poniziti za račun neke naše virtualne sigurnosti, zbog neke moguće ugroze, nekog terorizma? Jer sve ovo nalikuje na najobičniju policijsku i(li) državnu represiju u kojoj čovjek nema što tražiti svoja prava. Na žalost, sve više ćemo biti suočeni s takvim birokratizmom, jer najveća mana Europske unije upravo je do vrhunca doveden birokratski sustav koji živi na brojkama i pravilima.


Ali to što se događa Slovencima, kako kruto pristupaju uvođenju europskih normi, to je zaista neviđeno. Kao da ne shvaćaju da je to i te kakav bumerang njima samima, jer će svi putnici koji takvo što dožive Sloveniju zadržati u  negativnoj slici. Kao i oni koji gmižu od Austrije do Hrvatske i natrag preko Maribora jer nikako da se sagradi taj nesretni komadić autoceste. Slovenci sami sebi zabijaju autogol, makar možda misle da to nama šalju poruku, da nas kažnjavaju zbog političkih nesuglasica i pojedinih animoziteta.

Da se razumijemo, nije riječ o svim Slovencima, o čemu i te kako mogu posvjedočiti naši ljudi na granici koji se svakodnevno druže sa svojim susjedima u Sloveniji i kojima je teško palo rušenje mostova. Tu je prije svega riječ o konstantnoj slovenskoj politici prema Hrvatskoj. Ona se vodi slovenskim interesima, a pravo je pitanje što je s našim interesima, tko njih zastupa, i znamo li uopće koji su naši interesi? Ili ćemo svi biti klimoglavci i sljegači ramenima.