Posao vrhovnog zapovjednika

Hvalospjevi reformi obrane u BiH tek su jučer dobili svoje stvarno i argumentirano utemeljenje. Hrvatski član Predsjedništva BiH, nekadašnji pripadnik Armije BiH i dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan", bio je na obilježavanju godišnjice Vojske Republike Srpske u Banjoj Luci. Takva rečenica u novinskoj vijesti do jučer nije bila moguća, to je nešto što graniči sa znanstvenom fantastikom.

Već od danas to je standard koji će morati dostići bošnjački i srpski član Predsjedništva BiH, ali i svi dužnosnici koji su birani da obavljaju Ustavom i zakonima određene dužnosti u ovoj državi. Riskirajući da ga izviždaju i uvrijede "njihovi" u Banjoj Luci, ali i napadnu "svoji" u Sarajevu ili Mostaru, Željko Komšić otišao je na obilježavanje godišnjice Vojske RS, odnosno pješačkog puka Oružanih snaga BiH, koji je nastao iz nje.

Nezadovoljni dolaskom "Alijina vojnika", srpski vojni veterani i obitelji ratnih stradalnika otišli su sa svečanosti. Međutim, vojnici i časnici ponijeli su se korektno prema jednom od trojice vrhovnih zapovjednika OS BiH, potvrđujući i tako da je Komšić imao pravo kada je iskoračio iz nepisanih pravila politike i prihvatio poziv da sudjeluje na banjolučkoj svečanosti.

Naravno da se Komšić time nije odrekao svoga "ratnog identiteta", jednako kao što ga se nije odrekao niti za predizborne kampanje za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. On će i nakon povratka iz Banje Luke ostati jednako Hrvat i jednako veteran Armije BiH, kao što je bio i prije tog putovanja.

Baš kao što ni njegove kolege u Predsjedništvu ne bi bili manji Bošnjak i Srbin da su se ponašali državnički i bili na obljetnicama dijelova Oružanih snaga BiH u Čapljini, odnosno Sarajevu. To im je bila ne samo moralna i politička, nego i ustavna obveza kao vrhovnih zapovjednika bh. vojske.