Posrtanje “moralnih vertikala”

Predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Danijel Ivin vrlo se ozbiljno – sumnjiče ga – bavio financijskim malverzacijama, a ugledni povjesničar književnosti prof. dr. Slobodan Prosperov Novak nadogradio je, čini se, na Hvaru kuću bez ikakvih dozvola. Te dvije vijesti više su zaslužne za gubljenje bilo kakve iluzije o pravdi i poštenju u Hrvatskoj nego sve moguće pretvorbene pljačke i obmane hrvatskih političara i tajkuna.

Ne zato što su Ivinovi i Novakovi grijesi veći (političare i tajkune nemoguće je nadmašiti), već prije svega zato što od borca za ljudska prava ne očekujete da muti nekretninama (a čini se da su u pitanju i ozbiljnije makinacije), kao što jednako tako ne očekujete od uglednog intelektualca (kojemu je kultura uvijek na prvome mjestu) da brutalno uništava kulturnu baštinu.

S političarima smo oprezni jer znamo da je politika nepredvidiva kurva, a i veliki talijanski mislilac Niccolo Machiavelli već je davno ustvrdio da političar, ako želi biti uspješan, mora zaboraviti etiku. Nevladine udruge i intelektualci s integritetom (a takvima su se predstavljali i Ivin i Prosperov Novak) davali su nadu da u nas i nije sve tako crno. No  opet smo brutalno prevareni.

Ali čak i ovakav skandal nije dovoljan da se “misleća” javnost jasno i nedvosmisleno očituje o ovoj sramoti. Tako se Ivinovi prijatelji iz HHO-a hvataju za neke pravničke kvake kako bi zaštitili svog predsjednika, pa tek Ivo Banac jasno kaže ono što bi morali reći i svi drugi: Ivin mora dati ostavku.

Još je mučnija (a onda i tužnija) sudbina Slobodana Prosperova Novaka, koji je na staroj kamenoj kući nezakonito dogradio jedan kat, a onda na to ruglo stavio “autohtonu” boju breskve. Da bi skrio sramotni postupak, slika se pred susjedovom kamenom kućom kad mu novinari dođu u posjet. A upravo ga je taj susjed prijavio mjerodavnim institucijama, jer je bez njihova pristanka počeo graditi. Kad ga upitaju zašto je zidao nezakonito, Prosperov nema odgovora, ali zato napada svoje susjede koji su, kaže, “jadni i anonimni”.

Visoka načela postaju samo paravan da bi se, kako je to dobro rekao notorni Ljubo Ćesić Rojs, nešto jamilo sa strane. Netko će, kao Danijel Ivin, prodati stan prijatelju koji je u to vrijeme bio vrlo visoko na političkoj ljestvici (predstojnik Ureda predsjednika Mesića), a drugi će, kao Prosperov Novak, napraviti arhitektonsku rugobu u maniri novopečenih tajkuna koji misle da imaju pravo raditi što hoće.

Čak i oni koji nisu idealisti moraju se zapitati u kakvoj zemlji živimo kad predsjednik najuglednije udruge za ljudska prava ispada osobom vrlo sumnjiva poštenja, a poznati kulturni radnik uništava tradicionalnu arhitekturu u zavičaju svojih predaka.