Potpisi kojih se boje i Kurta i Murta

Jedna od najboljih, najoptimističnijih i najmoćnijih stvari koja se dogodila u posljednjih 20 godina u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj prikupljenih su 133.000 potpisa u 500 župa u oko dva tjedna. Premda su se potpisi prikupljali kao potpora Deklaraciji prava za život, odnosno protiv Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, oni su zbog načina i brzine kojim su prikupljeni te odaziva ljudi dobili znatno veću težinu.

Prvo, cijela inicijativa pokrenuta je “iz baze”, vjerničke baze, odnosno preko entuzijasta i udruga koji su se samoorganizirali i bili su dovoljno uvjerljivi i ozbiljni da dobiju isprva prešutnu, a sada i otvorenu podršku crkvenog vrha (potvrđuje to dolazak biskupa Pozaića na subotnju konferenciju za medije). Drugo, i možda još važnije, jedna vjernička inicijativa dobila je sve atribute građanske inicijative, tj. nije ostala u nekim svojim uskim okvirima, nego je narasla i dimenzionirala se kao jasna i legitimna pobuna građanske savjesti protiv nekih poteza države.

Stvoren je tako nukleus za mnoge buduće građanske akcije, koje su i te kako potrebne ovom umrtvljenom hrvatskom društvu, kojim političke elite manipuliraju od izbora do izbora, maksimalno iscrpljujući nacionalne resurse (među kojima je upravo narod najvažniji resurs), ozbiljno prijeteći da će nas dovesti do krajnje bijede i siromaštva i za šaku dolara izručiti gospodarima svijeta.

Hrvatsko društvo u svojoj je naravi kršćansko i katoličko i bez obzira na to što je upravo Crkva propustila golemu priliku da ga temeljito reevangelizira, a ne samo sakramentalizira, spomenute inicijative uspjele su pronaći put do poveznica među ljudima koji su svjetonazorski istomišljenici, premda ne moraju svi istim intenzitetom dijeliti npr. vjersku praksu.

Dakako, glupa je država tu najzaslužnija, jer je svoje funkcioniranje podredila isključivo samoodržanju državnog aparata i aparatčika, zanemarujući činjenicu da narod ima zdravu pamet i strpljenje, koje je na izmaku.

Kvaziparlamentarni sustav i karikirana trodioba vlasti, koji su na djelu, potvrdu svoje ništavnosti dobili su kroz sve aktualne afere, koje se poput sapunica vuku po uskocima i sudovima, premda se čini da nitko iz njih nije izvukao nikakvu pouku, pa se kreatori vlasti i dalje trude održati isti taj sustav na životu, hraneći ga sada samo svojim muljažama i kombinacijama, hineći da žele promjene, a u stvarnosti tek zamjenjujući neprijateljske političke pijune svojim novim, ali jednako nestručnima i podobnima.

Prikupljenih 133.000 u katoličkoj bazi govori da ovo nije zemlja koju smo sanjali i za koju su mnogi umrli i mnogi se rodili. No, to nije samo 133.000 potpisa, jer se radi o trećini župa i de facto tek sondiranju stanja.

Njih bi lako, npr., u mjesec dana moglo biti i pola milijuna. I više. I upravo to budi nadu da je nacija u svojoj pameti još uvijek i te kako zdrava i da je kadra ne samo zbaciti Kurtu da uzjaše Murta nego pokrenuti i sistemske promjene da odlete i Kurta i Murta zajedno. Dakako, samo ako netko to akumulirano povjerenje ne želi politički zlorabiti za neke svoje uske interese. Nadati se da će upravo biskupi to znati spriječiti.