U razmaku od samo sedam dana zabilježit ćemo dva izuzetna događaja u povijesti hrvatskog biznisa. Pristanak dioničara slovenskog Mercatora da se pokrene proces prodaje Agrokoru jedan je od najznačajnijih ovogodišnjih poslova kad su u pitanju maloprodajni lanci u cijeloj centralnoj i istočnoj Europi. Budući da je to događaj izuzetne poslovne te izvanredne političke i opće društvene težine, on zasjenjuje sve druge domaće poslovne aktivnosti, čak i ako imaju izuzetnu stvarnu i simboličku težinu. Tako se, primjerice, Todorićevo preuzimanje Mercatora uzbuđeno analiziralo, najavljivalo pa čak (pogrešno) potvrđivalo sveukupno na desetke, a možda i stotine puta. S druge strane, današnja povijesna skupština regionalnog prehrambenog diva, koprivničke Podravke, najavljena je tek u pokojem tekstuljku i nešto većem intervjuu s njezinim predsjednikom uprave. A radi se o zaista o povijesnoj skupštini koja će potpuno promijeniti način na koji kuca gospodarsko srce Podravine. Između ostalih, na skupštini će biti donesene dvije ključne odluke. Prva, ona koja će promijeniti način izbora članova Nadzornog odbora, spriječit će favoriziranje predstavnika države (čitaj: dnevne politike) u Nadzornom odboru Podravke. Dosad je država s otprilike četvrtinom vlasništva u Nadzorni odbor Podravke postavljala dva člana i delegirala još dva. Tako su u jednoj deklariranoj tržišnoj ekonomiji političari u Podravki držali dvostruko pravo glasa. I uspješno su se još od 1993. godine opirali svim upornim pokušajima da se Podravka izvuče iz ralja politike.
Danas je općepoznato što je utjecaj politike učinio Podravki u zadnjih dvadeset godina: sprega politike i menadžmenta onemogućila je bilo koji radikalan pokušaj restrukturiranja i stvarne modernizacije kako proizvodnje tako svih poslovnih procesa u Podravki te je kompanija počela vidljivo zaostajati za usporedivim europskim poduzećima. Trošak odgađanja restrukturiranja bio je neprocjenjiv. Nemoguće je reći koliko je stotina milijuna eura izgubljeno u dugogodišnjem podilaženju lokalnoj i nacionalnoj političkoj sceni. U konačnici je sprega politike i menadžmenta stvorila najtragičniju epizodu u povijesti Podravke: aferu Spice. Da ključni sudionici te afere pokušaja menadžerskog preuzimanja Podravke bez novca nisu bili vrlo utjecajni političari ili u vezi s korumpiranom domaćom političkom kastom, ta skupa i ekstremno štetna afera ne bi bila moguća. Baš kao što ne bi bio moguć niz neuspješnih Podravkinih akvizicija koje su zapravo služile prodavanju priče o rastu i uspješnosti, a ne generiranju novih profita.
Uz odluku o promjeni načina izbora članova Nadzornog odbora Podravke, vrlo je bitna i ona koja će omogućiti upravi i Nadzornom odboru da provedu brzu dokapitalizaciju u iznosu do polovine temeljnog kapitala. Ako i kad dođe do te dokapitalizacije, ona će značiti potpuno marginaliziranje države kao dioničara u Podravki. Stoga se Zoranu Milanoviću mora odati priznanje što je stranačkom kolegi Zvonimiru Mršiću dopustio da progura odluke koje će zauvijek skinuti stranačke šape s Podravke. Dobro upućeni kažu nam da će Mršić dobiti zeleno svjetlo za nove i toliko željene akvizicije ako, prvo, ponudi uvjerljive dokaze restrukturiranja te ako nacilja adekvatnu preuzimačku metu. Stoga je očekivati da će nakon niza dobrih ali bolnih menadžerskih odluka u Podravki, koje su nažalost preko noći promijenile mišljenje Koprivničanaca o Mršiću kao najpopularnijem političaru u zadnjem desetljeću, Mršić i njegov NO odlučno odraditi nove nužne rezove. Javna je tajna da Podravka ima niz krajnje neprofitabilnih biznisa kojih se mora riješiti.
Kad je Zvonimir Mršić postao direktorom Podravke, napisali smo da je on obična sistemska greška jer kao političar to nije smio postati. Kad nas je sljedeći dan nazvao i rekao: “Dobar dan, ovdje sistemska greška”, pomislili smo da za njega možda ima nade. Trenutačno se čini da je njegova metamorfoza u menadžera prošla poprilično uspješno. Menadžerskim potezima srušio je iza sebe most koji bi mu omogućio lagan povratak u politiku. Sada će o njemu suditi samo po rezultatima. Nažalost, tako nešto jednostavno nikome do sada u HSS-u i HDZ-u nije palo na pamet. A godinama su dominirali Podravkom i, realno, proizvodili – štetu! Veliku štetu.