Povratak hladnoga rata?

Nakon što je svečano objavljeno da je Iran ušao u društvo nuklearnih sila, postalo je jasno da se nipošto nije riječ o nekakvom trenutnom hiru predsjednika Ahmadinejada, nego da je nuklearni program postao egzistencijalno pitanje za iransko vjersko i političko vodstvo. Iranci u suradnji sa Sjevernom Korejom razvijaju i rakete dalekog dometa. Bez obzira na to je li riječ pritom o sjevernokorejskoj raketi “taepo dong” ili o iranskoj “shahab”, sve su to inačice ruske rakete tipa “scud”, koje su Rusi dosad marljivo prodavali svim dobrim platišama od Sjeverne Koreje do Sirije i Libije.

U ovom je trenutku svejedno hoće li Iranci do 2012. ili do 2015. godine razviti rakete s dometom od 6000 ili do 10.000 kilometara, koje bi mogle dosegnuti i Europu i Ameriku. Značajno je da je Washington već sada poduzeo niz protumjera i da na području novodošlih zemalja članica NATO-a u nekadašnjoj Istočnoj Europi namjerava razviti proturaketni štit, čija bi gradnja trebala početi 2008. godine te koji bi Europu ponovno mogao vratiti u razdoblje nekadašnjih napetosti.

Raketni štit već sada izaziva sukobe između Rusije i Zapada. Moskva predbacuje NATO-u agresivne namjere prema Rusiji. Podjele nastaju i unutar samog EU. Dok vlade u Poljskoj i Češkoj podupiru gradnju štita, njemački ministar vanjskih poslova Steinmeier upozorava da Njemačka, koja u ovom trenutku predsjedava Unijom, neće sudjelovati u novoj utrci u naoružanju koja bi mogla dovesti i do novog hladnog rata.

Svakako, ako se ovakav razvoj nastavi, hladni bi se rat zaista mogao vratiti. I to na velika vrata jer bi se dosad poznatim ideološkim podjelama pridružio i faktor sukoba između Zapada i islama. U Iranu je, nakon odlaska s pozornice ajatolaha Khatamija, koji je bio sklon reformama i suradnji sa Zapadom, te dolaska Mahmuda Ahmadinejada na vlast, cjelokupno vjersko i političko vodstvo pod utjecajem fundamentalističkih snaga. Njima je sklon vrhovni vjerski vođa ajatolah Ali Khamenei, njihov je čovjek i šef Nacionalnog savjeta za sigurnost Ali Larijani. Ajatolah Rafsanjani, nekadašnji predsjednik države, zagovarao je suradnju sa Zapadom, ali se sada okrenuo čvrstolinijašima.

Izrael, zabrinut za vlastitu sigurnost, zasad se suzdržava. No, utoliko su najave Amerikanaca da ne isključuju ni vojni udar na Iran, u ovoj situaciji dolijevanje ulja u vatru. Sve to Hrvatsku, kojoj 2008. slijedi pozivnica za NATO, stavlja pred tešku odluku. Činjenica je da će Hrvatska u obrambeni savez ući u trenutku nepredvidiva obnavljanja napetosti. Ali je isto tako točno da agresije na Hrvatsku ne bi bilo da smo 1991. bili u zapadnom obrambenom savezu.