Povratak u garažu i u baraku

Mogli su se rokeri mjesecima podsmjehivati Škorinoj i Thompsonovoj publici, obožavateljima pjevača s kojima ih, mogli su biti uvjereni, dijele svjetonazorne svjetlosne godine. Kao da je bilo prirodno što su u aferi s crnim fondovima HDZ-a isplivali neki pjevači na čijim koncertima domoljublje s pozornice teče u bujicama, koji ne daju nikome ni ravnicu, ni Čikolu, ni Čavoglave, obrušavaju se na neprijatelje i brane dom, majku, oca, djecu, ako baš treba i ženu i ljubavnicu, ali se ne raspituju previše o porijeklu novca, osobito ako im netko želi platiti da – ne pjevaju. Tako barem tvrde istražitelji koji su išli tragom novca koji je, valjda, ispadao putem od državnih blagajni u državnim poduzećima do Trga žrtava fašizma. Mogli su rokeri guštati sve do crnog utorka ovoga tjedna, kad je pjevač i autor sa 20 godina buntovničkog staža pao na – parkiranju u garaži.

Direktor Zagrebparkinga objašnjava kako je frontmen jedne od najpopularnijih grupa u nas dobio povlaštenu kartu za garažu u centru Zagreba, na Tuškancu, u trenutku kad su ostali stanari središta grada ostali bez nje, pa su umjesto 1300 kuna godišnje to mogli platiti po punoj cijeni od, prava sitnica, 16.500 kuna. “Došao je u moj ured i molio me da mu produljim kartu. Pristao sam u dobroj vjeri i dopustio to na nekoliko mjeseci. Ali, došlo je do šuma u komunikaciji, pa su mu moji službenici produljili parking na godinu dana”, objasnio je direktor Zagrebparkinga kako je Kekinu dao povlaštenu kartu. Eto naputka za sve ostale, kad vam nešto treba, jako je dobro da osoba od koje tražite uslugu ima – dobru vjeru i šumove u komunikaciji...

U međuvremenu, možete pisati tekstove o tome kako vam se gadi politika. “Politika me u životu uvijek pratila u stopu, bacala duge sjene uvijek kad mi krene... ogorčenje me izjeda iznutra ko rak, tupi jalovi bijes krade mi zrak”. Tako pjeva Hladno pivo već godinama, no možda zapravo govori samo u naše ime, ne i u svoje. Ili pjesme pod naslovom “Moralne dileme vlasnika BMW-a” u kojima pjesnik kaže i “izgužvana lica zure mi u bemburu, s Ray Banom na nosu žalim frustriranu masu, njihov me pogled baca u bed, zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu... sutra sam već u crkvi, na malom pranju savjesti jer moje veze sežu ravno do neba”.

Sve to možda i nije ironija, ali publika katkad sporo shvaća. Kako bilo, istoga dana svoje afere morali su objašnjavati Mile Kekin iz Hladnog piva i Jadranka Kosor iz HDZ-ove središnjice. Premijerka je izašla pred novinare, Kekin je napisao priopćenje. Premijerka hrabro kliče “Ako treba, HDZ će se vratiti u baraku na Jarunu”, što bi bilo efektno kad baraka u kojoj je osnovan HDZ ne bi bila na Savskoj cesti. Kako rock bendovi po legendi nastaju u garažama, tako bi i vođa Hladnog piva mogao uskliknuti “vraćamo se u garažu, u garažu na Tuškancu”. Ali, Hladno pivo čeka nastavak turneje koja je dobila ime po najpoznatijoj rečenici Jadranke Kosor “Kud Ivo, tud i ja”, čekaju ih novi koncerti. Fanovi zacijelo ipak neće odustati jer, znaju i oni, baš kao u filmu “Neki to vole vruće”, nitko nije savršen. A mi ćemo i dalje umjesto njih plaćati garaže, poreze, financirati za njih i za nas i škole i bolnice i zatvore...