Pravda umjesto odmazde

Hrvatska država nije nastala na zločinu, nije postojao udruženi zločinački pothvat, granatiranje gradova u Oluji nije bilo nezakonito – Gotovina i Markač nisu krivi. Hrvatska koju je vodio dr. Franjo Tuđman nije zločinačka država. Tuđman nije bio na čelu udruženog zločinačkog pothvata.

To nisu vijesti od jučer, to je istina o kojoj je Večernji list godinama pisao. Razlika je jedino u tome što je tu istinu ovaj put potvrdio i Međunarodni sud za ratne zločine. Isti onaj sud zbog kojeg smo toliko puta upozoravali na nepravdu i nekažnjavanje onih koji su pokrenuli rat protiv Hrvatske i koji su doista činili zločine.

Važno je sada reći da svi oni koji su se ovih dana protivili – izravno ili neizravno – oslobađajućoj presudi Gotovini i Markaču, implicirajući da netko mora biti kriv (“ako nije kriv Gotovina, tko je onda kriv”), zapravo su se zalagali za odmazdu, a ne za pravdu. Ako se nevini ljudi osude samo zato da bi se zadovoljila forma kažnjavanja zločina, onda ni sve žrtve ne mogu dobiti zadovoljštinu. Pitali su nas i ovih dana i nakon prvostupanjske presude zašto smo isticali da su Gotovina i Markač heroji. Odgovor na to pitanje nameće se sam po sebi: mi smo se zalagali za pravdu, a ne za odmazdu.

Na hrvatskom je pravosuđu da riješi sve zaostale slučajeve ratnih zločina bez obzira na počinitelje. Otvorit će se ovih dana mnoga pitanja: tko je i zašto blokirao istrage o zločinima, tko su konkretni počinitelji zločina, tko je podmetao lažne svjedoke na suđenju Gotovini i Markaču, tko je to naredio? Tko je i zašto odbacio optužnicu za zločine u Varivodama i Gošiću, a koja je poslije završila u optužnici protiv Gotovine i Markača? Cijela ta priča prepuna je hrvatske poniznosti pred međunarodnim silama tame i nepravde. Bit će sada dovoljno vremena da se razbistre sve činjenice i okolnosti.

Logično, oslobađajuća presuda pokrenula je veliku euforiju u cijeloj Hrvatskoj. Nakon dostojanstvenog iščekivanja presude, treba se i veseliti dostojanstveno. No, u trenucima ponosa ne smijemo zaboraviti da su generali Gotovina i Markač nedužni proveli sedam i pol, odnosno pet i pol godina u zatvoru. Da je general Gotovina 11 i pol godina odvojen od obitelji zbog optužbi kojima su ga mnogi izjednačavali sa stvarnim počiniteljima genocida i najvećim ratnim zločincima. Sve to trebao je izdržati mnogo puta poistovjećen s puno većim igrama i ulozima u kojima niti je sudjelovao niti ih je pokrenuo. Bio je žrtva razrješavanja državnih i međunarodnih odnosa, pristupanja Europskoj uniji, discipliniranja jedne države. Iz ove perspektive sve se to čini kao velika urota. Hoće li ikada biti razjašnjena do kraja?

Je li ovom presudom napokon na našim prostorima završio rat? Za Hrvatsku jest. No ovim je završilo i dugogodišnje političko, diplomatsko i medijsko nametanje krivnje i negiranje poštene pobjede.

I na kraju nešto o nama, o Večernjem listu. Bili smo jedni od rijetkih u medijskom prostoru koji smo uporno dokazivali istinu, koja je jučer i dosuđena. To nas čini ponosnima, jer tako smo radili i u drugim slučajevima koji su se ovih dana dogodili. I da je sudac Meron donio drugačiju presudu, mi bismo pisali isto što smo pisali i dosad. To smo i javno rekli. Na našu vjerodostojnost ne utječu ni oni koji su na vlasti ni bilo koji drugi centri moći.