Pravi bi se državnik borio, ne bi bježao

Da je Ivo Sanader prije dva tjedna odjenuo crno odijelo i plavu kravatu, došetao čvrstim korakom do govornice te samouvjerenim tonom ispalio kako mu je Jadranka Kosor bila najbliža suradnica i prijateljica, danas bi mu položaj bio mnogo bolji nego što objektivno jest.

No umjesto da se zaputi u Hrvatski sabor, Sanader je, čuvši kako je na dnevnom redu zahtjev USKOK-a da mu se ukine imunitet i dopusti pritvaranje, odlučio pobjeći. Svojom je voljom toga dana izišao iz stana, sjeo u opel astru i odvezao se, a za kratko vrijeme presjeo u kćerkinu “bubu” i kao njezin suvozač prešao granicu. Preko Slovenije zaputio se u Austriju, prenoćio ondje te isplanirao odmagliti u SAD. Već je bio naručio taksi koji ga je trebao odvesti do Münchena, odakle je namjeravao odletjeti u New York, ali su mu Amerikanci ukinuli vizu pa je plan propao. Kako nije uspio odmagliti u Ameriku, u kojoj bi nekoliko godina mogao rastezati postupak izručenja, Sanadera su k’o zadnjeg kriminalca na cesti presreli austrijski policajci, uhitili ga i strpali u ekstradicijski pritvor.

No sada tvrdi da je žrtva medijskoga linča u Hrvatskoj jer se o njemu stalno plasiraju neprovjerene informacije. Preko videoveze iz zatvora u Salzburgu bivši je hrvatski premijer, iskoristivši priliku da svjedoči u istražnom povjerenstvu koruškoga parlamenta o Hypo banci, poručio da je žrtva političkog progona u Hrvatskoj.

Razumljivo je da Sanaderu nije ugodno čekati blagdane iza rešetaka salzburškog zatvora, no za tu mu poziciju nisu krivi hrvatski mediji niti ima i jedan ozbiljniji argument da je žrtva političkog progona. Kao prvo, status bjegunca priskrbio je sebi sam, a kad je o politici i političkome progonu riječ, valja ga podsjetiti na to da je na vlasti politička garnitura koju je upravo on instalirao i kojoj je, po vlastitu testamentu, ostavio upravljanje zemljom nakon što se bez ikakva objašnjenja povukao iz vlasti i politike. Pa bez Sanaderova se blagoslova nije moglo postaviti ni šefa policijske postaje u nekom selu, a sada tvrdi da ga politički progoni sustav koji je gotovo šest godina osobno kadrovski popunjavao i njime upravljao!?

Sada kad mu je situacija krajnje nepovoljna i kada je postao jedan od najnepopularnijih Hrvata, Sanader se poziva na donedavni državnički status i traži da ga se i dalje tretira kao visokoga dužnosnika.

“Ja sam bivši premijer jedne nezavisne države, molim vas, postavljajte mi prikladna pitanja”, grmio je Sanader na koruške parlamentarce i obrecao se na njih jer mu postavljaju pitanja koja “nisu vrijedna jednog bivšeg premijera”. Bivši premijer očigledno se nipošto ne može pomiriti s time da je postao obični građanin koji će, kada ga (i ako) Austrijanci odluče prepustiti hrvatskom pravosuđu, na svojoj koži osjetiti kako funkcionira sustav koji je stvarao.

No sve su to upravo njegove odluke. Umjesto da je bježao, mogao se boriti. Sanaderu nitko ne bi mogao zabraniti izlazak za saborsku govornicu i javno iznošenje argumenata po kojima se ne smatra krivim za najveće korupcijske afere koje su se ikada događale u Hrvatskoj te za golemu pljačku. Tko kaže da ne bi zastupnike pokolebao i da nije mogao pasti u vodu USKOK-ov zahtjev da se odobri njegovo pritvaranje?!

Uostalom, pravi državnik, na što se Sanader nekoliko puta tijekom svjedočenja pozivao, držao bi do vlastita digniteta i poštovao bi institucije zemlje u kojoj je dva puta zaredom osvojio vlast. 
Državnik bi izišao pred svoje građane i pokušao im objasniti kakva je njegova uloga u aferama koje su nas u godinama njegova vladanja potpuno iscrpile i osiromašile. Uostalom, državnik, ako ni zbog čega drugog a ono zbog poštovanja prema svojim biračima, ne bi otišao bez riječi.