Pravi portret kolonije Hrvatske

SUB. 15.5. Trgovački centar zaposlio 600 ljudi, ali ih uništio 1500 iz malih dućana

Ministar Šuker hvali se kako Europska banka za obnovu i razvitak ulaže nove desetke milijuna u Hrvatsku. Glavnina, 40 milijuna eura iz EBRD-a, namijenjena je za trgovački centar u Osijeku, u kojem će se zaposliti oko 600 radnika. Dobitak za Hrvatsku? Samo na prvi pogled. Moj upućeni znanac i znalac izračunao je: ako će se i zaposliti toliko ljudi, oko 1500 ostat će bez posla gašenjem manjih prodavaonica, kojima su vlasnici Hrvati. Doći će stranci i ubirati dobit, a u novoj potrošačkoj “bogomolji” u Osijeku prodavat će se uglavnom strana roba. Možda to neće biti jedina “pomoć” RH iz EBRD-a, čiji je skup u Zagrebu izazvao oduševljenje političke i poslovne elite. Kažu da je bacio oko na HPB, jedinu značajniju banku koja je još u hrvatskom vlasništvu. Nudi 200 milijuna kuna, koliko HPB u godini može zaraditi. Kako prema propisima u svome vlasništvu EBRD banku može držati samo pet godina, poslije toga, kad isiše iz Hrvatske koju milijardu, prodat će je strancima. Tako Europa “investira” u Hrvatsku već desetak godina: kupuje banke i strateške državne tvrtke te otvara velike trgovačke centre. Na veselje hrvatskih političara i bajoslovno plaćenih menadžera koji za strane gazde marljivo perušaju sunarodnjake.

NED. 16.5. Nagrada od 8 milijuna eura za podmetanja iz Srbije i Crne Gore

Srbija nas ne obavještava o nestalima o ratu, ne vraća nam Šarengradsku adu, njezin predsjednik Tadić pribiva obilježavanjima obljetnica na kojima se deseterostruko uvećava broj žrtava Jasenovca, njezini dužnosnici čine sve ne bi li hrvatski generali u Haagu bili osuđeni te zahtijevaju da nam se zabrani proslava Oluje... U Crnoj Gori zločinci koji su zlostavljali dubrovačke logoraše, pa ih je na desetke umrlo od posljedica terora u Morinju, osuđuju se na smiješno male kazne... Istodobno, Hrvatska tim dvjema zemljama daruje prijevode pravnih stečevina EU vrijedne osam milijuna eura. Otkud ta želja da se čini dobro onome tko ti zlom uzvraća? Što bi bilo da smo se tako držali u ratu? Očito je da i Srbija i Crna Gora svojim ponašanjem žele izokrenuti istinu baš o ratu – dok im službena Hrvatska u tome ide na ruku. Tako je od Tuđmanove smrti. Račan i Picula obožavali su Đinđića unatoč njegovu prijateljstvu s najgorim ratnim zločincima (Karadžićem itd.) i groznim izjavama o Hrvatskoj, Mesić se ispričavao, Sanader je paradirao Beogradom i stalno isticao hrvatsku potporu približavanju susjeda Europskoj uniji, dok su oni pošto-poto htjeli spriječiti početak naših pregovora s EU. Kako Račan, Mesić i Sanader, tako i Kosor i Josipović. Lijepa naša – ovisnost o Srbima!

PON. 17.5. Ako se političari u pravosuđe upliću ovako javno, što li tek sve čine tajno

Nema tome davno kako je sudačka udruga upozorila tada najviše dužnosnike, Mesića i Sanadera, da se ne upleću u pravosuđe. No čini se da se u hrvatskoj politici najteže odreći komunističkih navika ili naslijeđa, pa su i potpredsjednik Sabora i premijerka i predsjednik države okušali moć u tom području. Prvo su Šeks i Kosor sugerirali Hrvatskoj odvjetničkoj komori da pokrene stegovni postupak protiv Polančecova odvjetnika Ante Nobila, jer su njegove izjave “politički udar na premijerku”. Zatim je predsjednik HOK-a Andreis (zašto mu ne vjerovati) rekao da je stegovni postupak protiv Nobila pokrenut prije i mimo te sugestije političara, nakon čega se upleo još jedan političar, Josipović, i “naredio” da se Nobila ne suspendira! Ako to visoki dužnosnici čine javno, što li sve u dosluhu s policijom, tužiteljstvom i sucima čine ili nastoje učiniti daleko od očiju javnosti! Uvježbavaju li se to političke elite za sve veću samovolju i diktaturu koja će im biti potrebna u Hrvatskoj sve siromašnijoj, sve nezadovoljnijoj i sve ovisnijoj o inozemnim središtima moći, koje će dirigirana represija “zabrinjavati” otprilike kao i Titova “pravda” u Jugoslaviji? Ovaj put treba biti na Nobilovoj i Andreisovoj strani jer ih političari nastoje upotrijebiti!

UTO. 18.5. Fijasko Lepe Brene u Tinjanu u Istri, samo 1000 ljudi u šatoru za 7000

Unatoč kiši, u Tinjanu u Istri Thompson je održao koncert na nogometnom igralištu koje je bilo premalo da primi sve njegove obožavatelje. Zbog nevremena zabrinuti organizatori popularnom su pjevaču ponudili da koncert odgodi za utorak. On nije htio jer su sve ulaznice prodane te je očekivao velik posjet, što se i obistinilo. Ta je vijest suviše lijepa i obična da bi bila istinita. Nije u Tinjanu bila riječ o pjevaču i hrvatskom ratniku Thompsonu, nego o Lepoj Breni, kojoj su istarske bine širom otvorene jer je za razliku od Marka Perkovića, koji je branio Hrvatsku, koncertima u ratu – ohrabrivala četnike. Za nju su marljivi organizatori na igralištu razapeli golemi šator (jer neće “da peva na pašnjaku”) u koji može stati 7000 ljudi. Prodano je tek nekoliko stotina ulaznica, pa je zbog toga i “zbog kiše” koncert odgođen ne bi li se pošto-poto za nekoliko dana publika prisilila ili odnekud dovukla. Ali sramota nije izbjegnuta, dodatno namamljivanje Istrana nije uspjelo, došlo je samo oko 1000 ljudi. Dojam i ozračje bili su – fijasko. A fijasko je bio i financijski, nije dosegnuta ni nula. Ispod nule Lepa Brena pala je baš u Istri gdje se, narodu usuprot, favoriziraju srpski pjevači skloni četnicima, a Thompsonu se nastupi zabranjuju!

SRI. 19.5. Naličje tajkunsko-partijske elite je bijeda milijuna radnika i seljaka

Prošli sam tjedan na ovoj stranici pod “ponedjeljak” napisao rečenicu: “Pa kao što je u iracionalnoj utrci za milijardama profita prošikljala svjetska kriza, tako šiklja nafta u more Meksičkog zaljeva.” Nekoliko dana poslije objavljeno je svjedočenje glavnoga elektroničkog tehničara na potonuloj platformi, koji se uspio spasiti. Premda je sustav sigurnosnih ventila bio oštećen, British Petroleum nije prekidao bušenje nego ga je, dapače, zbog pohlepe za novcem požurivao pa se stoga dogodila nesreća. Nepregledni su primjeri nebrige za ljude i okoliš u utrci za profitom. Iz Afrike, u kojoj stotine milijuna ljudi umire od gladi, boluje od side i stradava u siromaštvu i nehigijeni, zapadne kompanije izvlače u godini 1500 milijarda dolara dobiti. Nema dana a da u medijima nećete čuti ili pročitati izraze strahopoštovanja prema novoj gospodarskoj velesili Kini, ali iz iste te Kine gledamo dokumentarce o razmetljivosti tajkunsko-partijske elite na jednoj i bijedi stotina milijuna radnika i seljaka na drugoj strani. Nema nikakve razlike između uzroka siromaštva silnog mnoštva Kineza, tragedije Afrikanaca, Iračana, Afganistanaca i drugih ljudi u svijetu, i tragedije u Meksičkom zaljevu: Zemlja i Čovjek jednako su poniženi i ugroženi.

ČET. 20.5. Dragičević je ujedinio grabežljivost, nacionalni mit punice i zaštitu Mesića

Zašto bi Tomislav Dragičević zaslužio otpremninu u Ini od oko sedam milijuna kuna? Pa zato što je Ina i državna tvrtka u kojoj državna elita, kao i u drugim sličnim tvrtkama, zatim u Vladi, Uredu predsjednika, Saboru i drugim državnim tijelima, uzima od građana da bi mogla raskošno živjeti. Iduća je Dragičevićeva zasluga što je on kao ravnatelj Ine bio kadar Stjepana Mesića, čiji favoriti moraju biti tajkuni i javni dužnosnici dok mu moćni protivnici završavaju u Remetincu. Zasluga je Dragičevićeva također što je zet slavne Savke Dabčević-Kučar, a ne može zet Hrvatskog proljeća biti bez neke jahtice. Zar za Hrvatskom nismo i težili zato da je sisamo i isisamo! Također, Dragičević je zaslužan i što je velika hrvatska strateška tvrtka prodana Mađarima, pa se tako svrstao u red bajoslovno nagrađenih stranih plaćenika – Franje Lukovića (Zaba), Božidara Prke i Marka Škreba (PBZ), Ivice Mudrinića (TH-T), Željka Čovića (Pliva) i drugih. Dragičevićeva je posebna zasluga što u sebi ujedinjuje nekoliko bitnih prednosti koje su obilježile moćnike samostalne Hrvatske: osobnu grabežljivost, nacionalni mit svoje punice, pouzdanu političku zaštitu Stipe Mesića i odanost stranim gazdama. Pravi portret kolonije Hrvatske!

PET. 21.5. Šačica od stotinjak prosvjednika iz Varšavske za Šprajca je “narod”

Novi prosvjedi u Varšavskoj ulici u Zagrebu protiv gradnje podzemne garaže podsjetili su me na radijsku emisiju u kojoj su građani postavljali pitanja novom predsjedniku Josipoviću. Sudjelovala je i njegova prijateljica, glumica Urša Raukar, glavna prosvjednica iz Varšavske, koja će mu i zahvaliti što je pobijedio, jer “sada neću morati emigrirati”. Tu zlobu o Hrvatskoj u kojoj bi Bandić bio predsjednik mogla je izgovoriti samo pakosnica spremna i na najcrnje krivotvorine. A s krivotvorinom je ovih dana i HTV-ov Dnevnik počinjao Zoran Šprajc koji bi se reporteru Petru Vlahovu obraćao pitanjem: “Kolega Vlahov, tko će prvi popustiti – snage represije ili narod?” A Vlahov bi svoj izvještaj počeo riječima: “Evo, iza mene vidite stotinjak prosvjednika...” Ta šačica ljudi bila je za Šprajca “narod”, a koliko Varšavska zanima narod reći će baš ikona “progresivne misli” Mirjana Krizmanić: “Na žalost, ne mislim da je aktiviran dovoljan broj građana, što samo potvrđuje moju tezu da su Zagrepčani maksimalno pasivni i nezainteresirani...” Ako se prosvjedničko-medijska revolucija služi krivotvorinama i nasiljem, zar Urši Raukar i društvu nisu takvi i argumenti u zaštiti gradske jezgre? I ne baštini li upravo ona, uz Josipovićevu potporu, teror koji je ljude prisiljavao na emigraciju!?