Prebjeg – glavna briga Irana

Još su u sjećanju prvi američki taoci u Teheranu iz davne 1979. godine, koji su s povezom na očima morali stati pred televizijske kamere. U međuvremenu se javnost naviknula na snimke nemoćnih žrtava, što ih vezanih očiju prikazuju različiti TV kanali. Britanski mornari koje su Iranci zarobili u ljeto 2004. također su slavodobitno prikazani na televiziji, a najnovije zarobljavanje petnaestorice mornara više nije iznenađenje. Hoće li zarobljavanje talaca postati novo sredstvo ucjene u politici?

Zarobljavanje izraelskog vojnika Gilada Shalita 2006. godine imalo je dramatične posljedice. Izrael je za odmazdu počeo rat u Libanonu. I ovaj je put zveckanje oružjem na dnevnom redu. Iran je pod pritiskom na dvije strane: Vijeće sigurnosti je prošle subote Teheranu nametnulo sankcije. Ahmainejad je odbio prekinuti obogaćivanje urana, a nisu se ispunila ni iranska očekivanja da će Rusija u Vijeću sigurnosti uložiti veto i stati na njihovu stranu. Naprotiv, sankcije su stupile na snagu nakon što su ih i ruski i kineski predstavnik poduprli. S druge strane, i Britanci i Amerikanci optužuju Iran, da u južnom Iraku novcem i oružjem pomaže šijitske gerilske postrojbe.

Zarobljavanje engleskih mornara logična je posljedica razvoja događaja. Naime, Amerikanci su u Iraku zarobili niz pripadnika iranske Revolucionarne garde, i to iz elitne Jeruzalemske brigade, što je zabrinulo iranske obavještajce. Naravno da će Iranci ponuditi zamjenu mornara za svoje ljude u američkom zarobljeništvu. Međutim, stratege u Teheranu u ovom trenutku najviše zabrinjava činjenica da je dugodišnji ministar obrane Ali Reza Asgari s planovima i nacrtima iranskih nuklearnih postrojenja prebjegao Amerikancima. Za Ahmadinejada, kojeg neki zovu “islamski Martin Luther“ i koji se znatno razlikuje od svog učitelja ajatole Homeinija, za kojeg je izvoz islamske revolucije bio najvažniji, Asgarijev bijeg predstavlja resko zvono za uzbunu.

Ahmadinejad nije vjerski vođa, a islam upotrebljava kao sredstvo za pretvaranje Irana u velesilu u regiji. Toga se podjednako boje i Amerikanci i obudovjele sunitske monarhije. Zapad bi prebjega Asgarija mogao upotrijebiti kao krunskog svjedoka o Ahmadinejadovom nuklearnom programu. U Teheranu se boje rata s Amerikom jer bi to bio ne samo kraj režima nego i ugroza za Iran u cjelini. Napokon, kako će se u trenutačnoj kriznoj situaciji postaviti Izrael, na uništenje kojega Ahmadinejad poziva prilikom svakog svog javnog nastupa? Što će biti ako se Izraelci odluče na samostalni, preventivni napad na vojne potencijale zemlje, koja neprestano poziva na njihovo uništenje?