Predsjednik je izabrao

Histerija oko savjetnika novog predsjednika konačno je završila. Profesorski pedantno ih je predstavio javnosti i izložio se rešetanju zbog svog izbora. Postrojili su se i Klisović i Tatalović i Pilsel i Paro i Cota i Perković i Gareljić i mnogi drugi koji će od ponedjeljka biti sastavni dio Ureda. Napravio je mješavinu starih i novih, s nekima pogodio očekivanja javnosti s nekima razočarao.

Malo je komično bilo gledati toliko strasti oko izbora savjetnika u državi u kojoj ni predsjednik nema neke velike ovlasti, ali odradio je i to. Možda mu nije bilo ugodno zbog pitanja, ali njegovi savjetnici su njegov izbor, on od jučer za njih odgovara, oni za svoje postupke odgovaraju njemu.

Možda bi bilo bolje da ima savjetnika za radnička pitanja ili za suradnju sa sindikatima umjesto što je u donekle pretenciozni Gospodarski savjet, u kojem ima i iznimno kvalitetnih stručnjaka, natrpao krupnu kapitalističku elitu poput Mudrinića ili Tedeschija, čiji je dojučerašnji zaposlenik postao Josipovićev predstojnik ureda, a jedan od članova predsjednikova kova Gospodarskog savjeta je Tedeschijev predsjednik nadzornog odbora. Atlantic grupa je očito jako dobro zastupljena no to je Josipovićev odabir i mjerit će ga se i po tome s kim je povezan i koliko je u što upleten. Hoće li to pridonijeti jačanju gospodarske diplomacije i novim poslovima Hrvatske u svijetu ili će ga snaći neko objašnjavanje slično Podravci i Mečelju, o kojima se morao ispovijedati Mesić?

Vrlo brzo će se naime vidjeti čije će interese novi predsjednik štititi i koje poteze zagovarati. Naučit će, ako već ne zna, i da je razlika između programa, obećanja i stvarnosti u tome što stvarnost pokaže nečiju pravu narav, ali i pravu sposobnost. Ružne i kukavičke forumske opaske da se okružio samim Srbima i udbašima treba zanemariti, ali i zapamtiti da je ta anonimna, pljuvačka i zločesta Hrvatska također dio onoga što je dobio kada je položio prisegu i da od nje može očekivati i gore stvari od napada na savjetnike. Ali isto mu tako mora biti jasno da će savjetničke afere biti i njegove afere, njihove zasluge će biti njegove zasluge. I dobar i loš govor će biti njegov govor bez obzira tko mu ga je napisao. Posluša li loš savjet to će biti njegova, a ne njihova greška.

Oni će ga gledati kada ne bude izgledao baš državnički, kada bude imao loš dan, s njima će provoditi jako puno vremena, oni će ga pratiti i štititi. I upravo zato predsjednik ima puno pravo izabrati svoj tim, ljude kojima vjeruje, koji su ga zadužili ili koje su mu nametnuli, ako je to dozvolio. On ih plaća iz svog budžeta, on određuje koliko će ih imati. U svakom slučaju njihov je posao služiti njemu, a njegov služiti građanima. Njihovu popularnost nitko neće testirati, njegova će na testu biti svakodnevno. Kako ih je posložio tako će mu biti. Ako ne budu dobri ima ih pravo promijeniti bez suvišnih objašnjenja. Prozivati ga zbog savjetničkog tima nema puno smisla. Danas već nitko ne zna ni da ima savjetnika za poljoprivredu, a kamoli kako se zove.

Na njemu je i da odluči koliko će oni biti prisutni u javnosti. Mesićevi su savjetnici vrlo rijetko istupali, uvijek uz posebno odobrenja šefa države, kada bi on odlučio da oni trebaju nešto pojasniti. Sve ostalo je odrađivao sam, uzimajući često na sebe i teret njihovih grešaka, ponekad zbog svoje površnosti ili neinformiranosti, a ponekad zbog njihova neznanja. Nikada ih javno nije okrivio. Njegov prvi savjetnik za gospodarstvo Stjepan Zdunić odstupio je s tog mjesta kada je vidio da se ne može složiti s kritikama koje upućuju predsjedniku kojeg je on savjetovao.

Radije je otišao nego da mu smeta. I novi će savjetnici morati biti svjesni te odgovornosti i znati se povući ako ne budu radili na njegovu korist. Sve ostalo će Josipović morati odraditi sam. Ako ne bude mogao staviti veto na neke od novih veleposlanika koji se spominju past će na prvom ispitu. Tu mu ne može pomoći ni najjači savjetnički tim.