Bijeda i siromaštvo, nažalost, ne kucaju na naša vrata. Oni su već u mnogim hrvatskim domovima. Ta poprilično dramatična poruka koju je predsjednik Republike Ivo Josipović poslao u svom novogodišnjem obraćanju javnosti možda je i najbolji sažetak događaja u Hrvatskoj tijekom posljednjih dvanaest mjeseci.
Ivo Josipović prvi je domaći politički dužnosnik koji se tu neugodnu istinu usudio javno izreći pozivajući istodobno na kraj jeftine politike, medijskih spinova i ispraznih nadmetanja. Iako bi netko mogao prigovoriti kako Josipoviću njegova pozicija omogućuje da bez previše odgovornosti šalje takve poruke, njegove argumente teško je pobiti. Hrvatska je danas na prekretnici, a iduća godina mogla bi se pokazati presudnom u određivanju smjera kojim će hrvatsko društvo krenuti. Želi li krenuti putem izlaska iz krize, ne samo gospodarske već i opće društvene, za to će biti potrebno postići širi društveni konsenzus. Jesu li ključne društvene skupine u zemlji spremne da prvi put nakon dvadesetak godina i borbe za neovisnost zajednički dogovore novu viziju Hrvatske 21. stoljeća?
Poruke iz predsjednikova novogodišnjeg govora utoliko treba gledati kao prvi poziv na konsolidaciju nacionalnog korpusa. Ivo Josipović, evidentno je, odlučio je preuzeti ulogu inicijatora stvaranja širokog nacionalnog konsenzusa. Takva politika mogla bi se pokazati iznimno važnom, posebno nakon što je jučerašnjom božićnom poslanicom kardinal Josip Bozanić faktički objavio rat aktualnoj vladi. Ivo Josipović krenuo je drugim putem. Lako je moguće da se ta odluka pokaže Josipovićevim potezom državnika.
Josipoviću izmiče predsjedništvo.