Premijer oklijeva umjesto da vlada

Nemoć moći! Te sam riječi svojedobno često slušao iz usta staroga prijatelja koji se našao na vrhu državne vlasti. Govorio bi mi: Znaš što treba, izabrao si pravi trenutak i najbolja sredstva, imaš osnovu, volju i ljude, sve ti ide u prilog, ali ipak ne možeš ostvariti naumljeno! I možeš i želiš i znaš, a ne ide. Imaš moć, a nemoćan si!

Da se sjetim te stare žalopojke, u koju nikad do kraja nisam povjerovao, potaknule su me naše sadašnje društvene prilike, odnosno jedno od njihovih bitnih obilježja, a to je baš nemoć moći! Imamo državu, imamo demokratsku vlast, imamo institucionaliziranu moć, ali unatoč tomu nemamo osjećaj da se naša demokratska vlast koristi moći koju ima za efikasno upravljanje državom. Dapače, na svakom se koraku osjeća izostanak odluka nužnih za neophodne promjene, nevoljkost da se one donose i strah od čina odlučivanja. Moj prijatelj iz vrha nekadašnje vlasti kukao je zbog toga što njegova vlast nije mogla provoditi svoje odluke, današnja bi bila najsretnija da nikakve odluke ne mora ni donositi. Aktualna vlast nije nemoćna zato što ne može, nego zato što neće.

Kad su našeg premijera pitali što će biti s hidroelektranom Ombla pokraj Dubrovnika, hoće li se ili neće graditi, on je odgovorio da još ne zna, odnosno da će znati kad dobije savjet najboljih stručnjaka. Najboljih stručnjaka! Kad bi najbolji stručnjaci postojali i kad bi se najbolji stručnjaci i o čemu mogli dogovoriti, a da ih pola ne bude “za” a pola “protiv”, već bismo imali ne jednu Omblu, nego deset takvih elektrana! A mi nemamo ni Omblu niti ćemo je skoro imati ako onaj koji odlučuje bude čekao savjet najboljih stručnjaka.

Što se građanina uopće tiče kako netko na vlasti donosi odluke. To je stvar onoga koji mora odlučivati. Neka pita i Boga i vraga, ali neka odlučuje! Prvom je ministru građanin dao mandat da vlada, a ne da se beskrajno savjetuje s najboljim stručnjacima. Dobro je neki dan rekao novopostavljeni ministar ćelave glave: Ja nisam aktivist, ja sam državni činovnik! Isto vrijedi i za premijera, samo što je on državni činovnik koji donosi odluke od dalekosežne važnosti za državu. S naglaskom na “donosi odluke”, a ne “odgađa” ili “izbjegava odluke”.

I sâm sam, kao i (čudo od doktora za oči) dr. Gabrić, sve više pristaša prosvijećenog apsolutizma kao oblika vladanja, ali na četiri godine. Kad netko, dakle, dobije placet da vlada, neka izvoli vladati! A ne se izvlačiti na najbolje stručnjake. Neka izvoli donositi i provoditi odluke i za to odgovarati! Neka izvoli odlučiti što i kako učiniti da milijun hektara obradive zemlje ne bude neobrađeno. Ako već sjedi za istim stolom s Obamom, neka se u skladu s tim i ponaša, odnosno neka slobodno i suvereno odlučuje, i o Ombli, i o neobrađenoj zemlji, i o vanjskoj politici, i o investicijskom ciklusu, i o porezima... A ne da se kao pravo oklijevalo krije iza mišljenja “najboljih stručnjaka”. Ne može se i stisnut i prdnut, premda Hrvati na tome već stoljećima rade. I uvijek se na kraju us...!