Da je Milan Bandić ostao u SDP-u, “bitke za Zagreb” ne bi ni bilo. Za njega bi glasovali svi Zagrepčani kojima je po volji i koji misle da je kao gradonačelnik za Zagreb puno učinio. Bandić bi dobio i glasove svih onih esdepeovaca i simpatizera SDP-a kojima nije drag, pa i onih kojima je mrzak, ali im je mio SDP. Bandićev je razlaz s SDP-om poremetio političku izvjesnost koja je godinama u Zagrebu vladala glede izbora gradonačelnika. Još dok je bio u SDP-u, neki su se “stranački prijatelji” trudili umanjiti njegovu vlast, a sada čini sve da ga sruše. Kada je ocijenjeno da je Davor Bernardić preslab politički igrač za zagrebački preokret, vrh stranke ga je, kao političkog šmrkavca, gurnuo u stranu i umjesto njega, kao političkog protivnika Bandiću, postavio nenametljivoga Rajka Ostojića.
Da će vodstvo SDP-a prerezati kandidaturu Davora Bernardića za gradonačelnika Zagreba, vjerojatno su prije očekivali svi drugi nekog on sam! Politički ambiciozni mladić kojega je svojedobno u stranku doveo upravo Bandić, kao da nije shvatio bit politike i stranačke političke logike. Bernardićevo smjenjivanje ne pokazuje samo njegovu naivnost, nego još više koliko je SDP-u stalo do vladanja Zagrebom. SDP se uzda da će umjesto još politički neiskusnoga Bernardića, Rajko Ostojić biti dovoljan jak da pobijedi Bandića.
Neobično je i politički neuvjerljivo da ozbiljna stranka za tako važno mjesto, kao što je zagrebački gradonačelnik, tako dugo ističe jednoga kandidata, a onda ga najednom zamjeni drugim! SDP godinama uvjerava da je stranka s osobito razvijenom unutarstranačkom demokracijom, a onda manirom partijskoga “demokratskog centralizma” naredi da se Bernardića mora zamijeniti Ostojićem! To vraćanje starim političkim metodama samo je pokazatelj da su u težnji za osvajanjem Zagreba, u SDP-u “sva sredstva dopuštena” pa i ignoriranje onoga što odluče mjesne stranačke podružnice, pa tako i zagrebačka.
Koliko se vodstvo SDP-a želi osvetiti Bandiću, vidljivo je i iz toga što iz niza nesposobnih ministara izvlači solidnoga Ostojića da bi ga se kandidiralo za zagrebačkog gradonačelnika. Kako će Ostojić, ma koliko radišan bio, biti uspješan na dva mjesta u isto vrijeme? Očito je želja vodstva SDP-a da vlada Zagrebom jača od potrebe da se provede zdravstvena reforma u državi. Volja stranke se i ovom prilikom pokazala jačom. Kada je vrh stranke odlučio maknuti Bernardića, svi su to poslušno prihvatili premda su prije, kao i u Puli, mislili drukčije. Buharinovski se, zatajivši samoga sebe, s tim složio čak i Bernardić. Kao i nekada, opet se pokazalo staro partijsko pravilo: Pojedinac je ništa, Partija je sve.
Otkad je Bandić otišao iz SDP-a, neki ga esdepeovci ne mogu ni smislili kao zagrebačkog gradonačelnika. Najprije ga se namjeravalo neutralizirati, a potom i eliminirati promocijom, politički mladoga Bernardića. SDP-ov ga je vrh forsirao sve dok nije shvatio da je “zelen i mlad” da bi bio ozbiljna konkurencija politički umješnome i iskusnome Bandiću. Što je SDP više podmetao Bandiću, on je postajao vještiji i uspješniji. Na koncu, kada se uvidjelo da SDP u Zagrebu gubi šanse, kao svoga novog favorita pronašli su Ostojića. Ali činjenica da je Ostojić ministar Milanovićeve vlade, na zagrebačkim izborima mu vjerojatno može i odmoći. Vlada je neuspješna i njezin neuspjeh na državnoj razini može biti negativno bodovan i Ostojiću u izboru za zagrebačkoga gradonačelnika.
Zbog stvorene političke netrpeljivosti, Bandićeva bi pobjeda bila i Milanovićev poraz. Politička je sudbina Zorana Milanovića uvelike vezana uza zagrebačke izbore i uz Rajka Ostojića. Izgubi li Ostojić, to bi moglo dovesti i do “političke diferencijacije” u stranci, a moglo bi uzdrmati i Milanovićevo predsjedničko mjesto. U nekoj neizvjesnoj konačnici, možda bi ga to moglo ugroziti i kao premijera. Vjerojatno i on ima dovoljno “stranačkih prijatelja” koji bi ga rado vidjeli poraženog. Premijerska sudbina taštoga Zorana Milanovića uvelike ovisi o skromnome Rajku Ostojiću.
blago zagrebcanima..kad imaju izbora..