Na prosvjede, ali zato što nam je zaštita od epidemije najgora u EU

Subota 13. studenoga

Iz EU fondova premalo uzimamo – osim Gabrijele Žalac

Uz glasovite europske fondove, koje vlast već dugo prikazuje kao spasonosne za Hrvatsku, u posljednje su vrijeme vezana dva javna šoka. Prvi su napisi u kojima se pita “gdje su milijarde iz EU fondova” i tvrdi kako “ne znamo iz njih izvući novac”, pa je Hrvatska do kraja 2020. dobila samo 49 posto novca koji smo mogli uzeti, a drugi je uhićenje bivše Plenkovićeve ministrice Gabrijele Žalac “specijalizirane” za te fondove.

Prvi pokazuje nesposobnost i hrvatske vlasti i odgovornih za projekte koje za dobivanje sredstava iz EU treba pripremiti, a drugi “sposobnost” pojedinaca da iz njih kradu. Unatoč tome, o pomoći za oporavak novcem iz tih fondova tjednima se govorilo kao o još jednom bitnom razlogu zbog kojeg smo postali članica EU, ali nitko se nije pitao čiji je to novac, zašto smo ga zaslužili i je li nam uopće potreban.

Jedno znamo – tuđi je i u fondove se slio iz svih država EU, zatim, dobili smo “najviše od svih”, a kako reče Nino Raspudić, zato što smo jadni. Najgore je što nemamo vlastitog novca za važne investicije jer nam je gospodarstvo na samom dnu europskih ljestvica. U dvije riječi, u EU su došla do izražaja tri naša obilježja: jalovost vlasti, prosjaštvo i lopovština.

Nedjelja 14. studenoga

Plenkovićeva ‘Udba’među prosvjednicima

Andrej Plenković odgovorio je prosvjednicima i poručio im – neće biti ostavki ni izvanrednih izbora. Tome je dometnuo kako treba vidjeti tko je sve tu, “tko se nalazi u tom širokom spektru interesa”, što je prilično zastrašujuće. Kako može doznati tko su, molbom da mu se jave? Ostaje mu da ih snima i da se njegovi ljudi umiješaju među prosvjednike kako bi ih identificirali. A ti jedini načini su udbaški, kakvim su se služili vlastodršci u komunizmu kojima je u svojim tekstovima Plenković sricao hvalospjeve. I što bi s njima idući put učinili, pendrečili ih i protiv njih podnosili optužnice?

Video: Zajednica poduzetnika i obrtnika

Nevjerojatno je da premijer jedne demokratske države otvoreno poziva na policijsku istragu onih koji su se usprotivili njemu i njegovoj politici. Komunističke vlasti najteže su podnosile tajnovite im protivnike, jer takvi su podmukli i opasni, pa su ih pošto-poto nastojali otkriti. A Plenković u takvu nastojanju potvrđuje kako su prosvjednici bili u pravu kad su zahtijevali njegovu ostavku i uspoređivali ga sa zloglasnim likovima iz povijesti. S prosvjednicima se inače u malo čemu slažem, i radije bih prosvjedovao protiv vlasti što nam je zaštita od epidemije jedna od najgorih u Europi.

Ponedjeljak 15. studenoga

Engleski se koristi iz pomodarstva i podaništva

O turcizmima u Hrvatskoj u posljednje se vrijeme, otkad je u časopisu Hrvatski jezik objavljen tekst Dubravke Ivšić Majić o toj “nevolji”, podosta govori. A turcizmi su mnoge riječi koje doživljavamo kao izvorno hrvatske i zakleli bismo se da nisu stranog podrijetla. I neizbježne su, nezamjenjive i “naše”. Važno bi bilo iz hrvatskog poizbacivati engleske riječi koje se posvuda rabe umjesto lijepih hrvatskih, a to se čini iz pomodarstva i podaništva svjetskoj moći engleskog i zemalja iz kojih nam dolazi.

U Francuskoj francuski u kojem ima podosta engleskih riječi kadšto zovu franglais, na što je znala vrisnuti i slavna Francuska akademija. Francuski filozof Michel Serres svojedobno je Francuze pozvao na protjerivanje engleskog iz francuskog, na bojkot proizvoda ili filma koji se najavljuje na engleskom jeziku. Na primjer, bio je ogorčen što se umjesto “boutique” koristi engleska riječ “shop”. Tvrdio je da na zidovima u Toulouseu ima više riječi na engleskom nego što ih je bilo na njemačkom za vrijeme okupacije. Stanje slično današnjem u Hrvatskoj u kojoj je sve agresivniji anglohrvatski, kao što je nekad bio srpskohrvatski. Zato nam treba još jedan “domovinski rat”.

Utorak 16. studenoga

Hrvatski biskupi – cijepljenje je jedno, Stepinac drugo

Hrvatski biskupi kažu kako se stvorilo “ozračje određenih pritisaka na osobe koje su očitovale problem vlastite savjesti”, kako treba “uzeti u obzir argumente i razloge pojedinaca koji iz opravdanih razloga isključuju mogućnost cijepljenja” te preporučuju “korištenje neinvazivnih metoda i drugih oblika testiranja.” Tako su se na svoj način usprotivili papi, koji se nedvosmisleno izjasnio za cijepljenje. Podsjetilo me to na šutnju biskupa o jednom drugom papinu stavu – stavu o kanoniziranju nadbiskupa Stepinca koje je odgodio unedogled, o kojem je htio čuti i mišljenje Srpske pravoslavne crkve, čijeg je patrijarha Irineja silno veličao.

Možda se u ovom slučaju ne boje pape, kojeg osobito i ne zanima cijepljenje u Hrvatskoj, a protivljenje Svetom Ocu kad je riječ o Stepincu bilo bi opasno jer bi narušilo njegov autoritet. A koga briga što tako niječu vlastiti autoritet i što šutnja o svetom kardinalu nije ni sveta ni patriotska nego kukavička. Moglo bi biti i da hrvatski biskupi misle ovako – broj nam se vjernika u crkvama ionako prorijedio, razmaka između njih može biti koliko želiš pa opasnosti nema! No, kako piše podosta komentatora, i oni mogu biti krivi za neke zaraze i smrti!

Srijeda 17. studenoga

Kojoj Hrvatskoj pripada SDP-ova zastupnica

Vulgarnostima i uvredama koje izgovaraju političari pridružila se i jedna dama, SDP-ova zastupnica u Hrvatskom saboru Mirela Ahmetović, nakon pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad Rusima. Nedavno je ministra Banožića nazvala “najobičnijim kokošarom”, a sada je na Twitteru objavila čestitku Daliću i momcima: “Čestitam hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Ipak, slavlje s pjesmom ‘Moja Hercegovina’?? Što nedostaje pjesmi ‘Moja domovina’? Još gore, prije toga je revao Thompson. Neukusno.”

Neki su mediji drugaricu podsjetili kako je Thompsonove pjesme svojedobno “revao” i njezin predsjednik Peđa Grbin, ali ju je ipak uspio pobijediti na izborima za predsjednika SDP-a na kojima je dobila samo petnaestak posto glasova. Pa kome je to ona čestitala ako cijeli stadion pjeva pjesme mrskog joj Thompsona, ako ih pjevaju i igrači, ako se trijumfu takvih nogometaša raduje cijela Hrvatska koja manje-više sva sluša i pjeva “Lijepa li si”, “Čavoglave” i druge pjesme Marka Perkovića? Jer, ona toj i takvoj Hrvatskoj ne pripada, a takva je Hrvatska pobijedila Rusiju. Jedan zlobni komentator napisao je kako ona sama u svojim izjavama reve – dozivajući dragog.

Četvrtak 18. studenoga

Operušali Zemlju, sada bi se nastanili u svemiru

Što Jeff Bezos, vlasnik Amazona, koji se silno obogatio internetskom prodajom DVD-a, softvera, upaljača, prezervativa i poriluka, zna o mogućnostima da se, kako proriče, ljudi masovno nasele u svemir? Ništa, možda nešto više od mene i Joea Bidena. Još nisam pročitao nijedan tekst nekog znanstvenika koji tu mogućnost drži stvarnom, naprotiv, svi tvrde kako ona ne postoji. A ne može se ni doći do nekog od nebeskih tijela na kojima možda postoji život sličan našemu, jer su ona tako daleko da bi brzina svake letjelice kojom bi se to pokušalo morala biti takva da bi od zračenja izgorjela.

Pa ipak čitamo naslov “Bezosova predviđanja: Milijuni će se preseliti u svemir, na Zemlju ćemo ići na godišnji odmor”. Bezos je jedan od bogataša koji su letjeli u svemir na krilima svojih milijardi dolara, što su neki svjetski uglednici, među njima i princ William, osudili kao bahati prezir prema Zemlji i nebrigu za njezinu sudbinu. Njihova kapitalistička bešćutnost kojom uništavaju naš planet, napuhuju svoj ego i kraj tolike sirotinje koju proizvode samo zgrću čini ih tako neljudskim da Zemlji i čovječanstvu više ne pripadaju te svoju grabežljivost šire u svemir. Ali i oni će jednom otegnuti papke.

Petak 19. studenoga

Odlazi kuna, još jedno nasljeđe od 13. stoljeća do Tuđmana

Dakle, za uvođenje eura više nema prepreka, Hrvatski suverenisti nisu skupili dovoljno potpisa za referendum, nedostajalo ih je još 34.285, a imaju 334.582. Kažu da su zadovoljni, da su ih neke stranke iznevjerile i da bi Vlada ipak trebala raspisati referendum. Ali to je iluzija, Plenković ga sigurno ne bi raspisao ni da je potpisa bilo dovoljno jer njemu je osnovni cilj Hrvatsku učiniti što manje hrvatskom i što više europskom, zatrti njezinu povijest i tradicije.

Hrvatska mu je teret kao što je prije tridesetak i nešto godina bila (a i ostala je) onima kojima je i danas poslušan i s kojima je tada dijelio privrženost Jugoslaviji. Godine 1989., kad se Jugoslavija već bila zaljuljala, mladi je Plenković podupire knjigom o masovnim medijima posvećenom, kako piše u predgovoru, “svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća”, a u njoj citira Marxa, Kardelja, žigoše klasno-buržoaski nadzor nad medijima itd. U to bi se vrijeme zacijelo naježio da mu je tko rekao kako će upravljati zemljom u kojoj će novac biti “ustaška” kuna. Zato će mirne savjesti, s klasnom sviješću, izbrisati još jedno nasljeđe koje se proteže od 13. stoljeća do Tuđmana.