Presudu Aleksandri Ljubi priredio je iz pozadine Al Capone

Službenica MUP-a Aleksandra Ljuba osuđena je na osam mjeseci zatvora u koji neće ići ako u iduće dvije godine nedjelo ne ponovi. A nedjelo je ovo: kažnjenica je siromašnoj prijateljici i njezinoj djeci - u obrasce je neistinito upisala da su joj rodbina - omogućila da ljetuju u MUP-ovu odmaralištu po povlaštenoj cijeni. Deset dana plaćali su samo hranu, ne i smještaj. Tako je država oštećena 6040 kuna. Ljuba je taj novac vratila, ali to je nije spasilo od kaznenoga progona. U obilju reakcija na tu presudu prevladava čuđenje, zgražanje, koje je za normalne prilike shvatljivo. Ali ta je kazna izraz stanja u društvu, u kojem su elite sebi osigurale i bogaćenje i zakonsku zaštitu dok je narod prepušten bešćutnosti tržišta i institucija.

Kad prošloga ljeta premijer Milanović skupim državnim helikopterom s obitelji jurca od ljetovališta do ljetovališta, također državnoga, kad i drugi visoki dužnosnici po povlaštenim cijenama ljetuju po državnim vilama na Brijunima i drugdje, nema suda koji će ih osuditi jer nema zakona po kojem bi sudio. Premda ovu zemlju vode u sve veću propast, premda, dakle, nikakvu povlaštenost zaslužile nisu, političke i druge elite koje žive na državni račun donijele su zakone i odluke koje im omogućuju da, kako god narod živio, primaju besramno visoke plaće i uživaju u povlasticama kao u najbogatijim zemljama svijeta. Mentalno i tko zna na koje sve druge načine sudac koji je osudio Ljubu pripada tim elitama.

Poruka je njegove presude sljedeća: u zemlji legalnih skupih privilegija elita najstrože će se kažnjavati i najbezazlenije ilegalno posezanje obična svijeta za takvim privilegijama. Tako je zapravo u demokraciju iz komunizma preneseno stvarno vlasništvo političara nad državom. Uz jednu bitno novu kvalitetu - u komunizmu je postojao samo jedan vlasnik, komunisti, a sada su dva - vlast i kapitalisti. Prema seljacima, radnicima i svima bez povlastica i vlast i kapitalisti ponašaju se na isti način: kao što država svoju službenicu Ljubu tako strogo kažnjava zbog nekoliko tisuća kuna, na isti način tajkuni se ponašaju sa svojim radnicima. Tako je na stotine tisuća djelatnika i u državnim poduzećima i službama i u privatnim tvrtkama ne samo poniženo nepodnošljivom malim plaćama nego i zastrašeno groznim sankcijama.

Aleksandra Ljuba je samo jedan iz niza primjera - zbog sto, zbog dvjesto, zbog tisuću kuna duga nekoj državnoj ustanovi nemoćne starice odvode se u zatvor ili im dolaze u pljenidbu cijele policijske postrojbe. Radnici i radnice Kamenskog, Jadrankamena, Gredelja, RIZ-a, Dalmacijavina... u jadu, bijedi, bijesu i suzama pred televizijskim kamerama nisu nikakva sramota za Milanovića, Josipovića, Čačića, Linića, Mrsića, Opačićku i druge vlastodršce nego dobrodošla prijetnja vlasti zaposlenicima u drugim tvrtkama - pogledajte što bi vam se moglo dogoditi! Dobro se može vidjeti po njihovoj sve većoj vedrini i zaigranosti u javnosti da oni perverzno uživaju u javnim demonstracijama siromaštva, jer se njihova moć hrani nečijom bespomoćnosti, njihova bahatost nečijom poniženošću a njihov osjećaj materijalnoga blagostanja nečijom neimaštinom.

Cijelom državnom vrhu pripisuju se grijesi desetke tisuća puta teži od Ljubina zapravo humanoga prijestupa. Josipović - ZAMP i izvlačenje svoga, ženina i puničina novca iz blokirane Komercijalne banke, Milanović - povlašteni golemi kredit u Erste banci, Čačić - pola milijarde kuna nikad plaćenih dugova poslije smišljenog stečaja Coninga (od toga 60 milijuna duga državi!), Linić - prodaja hotela Excelsior Štroku u kojoj je država oštećena 120 milijuna kuna, i tako dalje. I sve bivše vlasti, sa Sanaderom na prvom i nedodirljivom mjestu, vrve slučajevima prema kojima je Aleksandra Ljuba svetica. I dok javnost očekuje presude kojima će puk zapljeskati zato što je Hrvatska napokon uzjahala konja pravde, donosi se presuda koja sitnu sućutnu prijestupnicu pretvara u Al Caponea dok Al Capone uživa netaknut. I iz pozadine priređuje presude Ljubi.