Priča iz srca EU

Indeks bruxelleske burze BEL 20 porastao je 15. srpnja 1,4 posto, nakon što je tjednima padao. Ništa neobično ne bi bilo to gore-dolje po burzovoj ljestvici da prethodne noći savezni premijer Yves Leterme nije banuo u kraljevski dvorac Belvedere, koji je posve nalik bečkome Belvedereu, pa i stoga što ga je Marija Terezija dala sagraditi ne bi li se u ovoj rubnoj provinciji osjećala kod kuće.

I u svečanoj dvorani luksemburškoga ministarstva vanjskih poslova  zapravo sobici jer se u sićušnome, iako prebogatome, Velikome Vojvodstvu državne ustanove ne razmeću veličinom  hrvatski se gost ne osjeća kao stranac jer ga sa zidova motre i Marija Terezija i oba njezina sina, Josip i Leopold II.. U katedrali u Mechelenu, sjedištu biskupije kojoj pripada glavni grad Europske unije, koči se, pak, grb Trojedinice, tako da će ulazak Hrvatske u EU zaista biti povratak onamo gdje smo u 18. stoljeću već bili.

No, u kojoj će se zemlji glavni grad EU tada nalaziti? Naime, Leterme je kralja Alberta II. izvukao iz kreveta ne bi li mu predao ostavku, nakon što je četiri mjeseca bezuspješno pokušavao s frankofonim vladinim strankama dogovoriti nastavak devolucije savezne države.

Idućega dana rast indeksa BEL 20 bio je još veći, 3,5 posto! Cinici bi rekli da se gospodarstvo veseli prijetećemu raspadu Belgije jer će se osloboditi obveze podmirivati dugove Valonije, savezne pokrajine koju nastanjuje trećina stanovništva Belgije što joj je francuski materinji. Kako je proizvodnja, otkad su prije tridesetak godina propali rudnici i teška industrija, uglavnom u Flandriji, ništa logičnije nego da na najavu raspada optimizam ulagača raste.

No, nije raspad Belgije baš toliko blizu. Ponajviše zbog pitanja kome bi tada pripao Bruxelles. Prijestolnica koja, uz Flandriju i Valoniju, čini treću saveznu pokrajinu, vrlo je zapletena priča. Nalazi se usred Flandrije kojoj je, iako je iz nje upravno izdvojena, također glavni grad, dok su Valonci sjedište svoje uprave smjestili 60 kilometara južnije, u Namur.

Usprkos tome, iako je službeno dvojezičan, Flamanci su u Bruxellesu malobrojniji od frankofona. Doduše, po prezimenima se vidi, ti su frankofoni nekada bili mahom Flamanci, ali su se potom, služeći kod, s Napoleonom pridošlih francuskih gospodara, poželjeli izdići iz tada neugledne flamanske mase, pa su i međusobno počeli razgovarati na francuskome.

Ne samo u Bruxellesu  prezimena u Valoniji pokazuju da je i dio tamošnjega stanovništva  uključujući zbog korupcije nedavno smijenjenoga valonskoga premijera Jean-Claudea van de Cauwenberghea  flamanskoga podrijetla. S druge strane, francuskih imena ne nedostaje među flamanskim političarima. Samome Letermeu otac je frankofon, a iako ga frankofoni doživljavaju flamanskim nacionalistom, zdušno navija za nogometni klub Standard iz Li?gea, grada čiji se stanovnici smatraju više Francuzima nego Belgijcima!

U Bruxellesu, međutim, ni frankofoni ni Flamanci nisu u većini  lani su granicu od 50 posto stanovništva prvi put prekoračili stranci, uključujući Belgijce doseljeničkoga podrijetla. Osniva se sada i stranka koja se zalaže za to da se grad ostavi po strani od belgijskih podjela te da se engleski uvede kao treći službeni jezik. Da se u gradu održi referendum kome da pripadne, teško da bi i ijedna strana pobijedila. A bez Bruxellesa ni Flamanci ni Valonci neće otići.

Dok se političari svade, Belgijci se ne uzbuđuju previše. Da se zemlja i raspadne, okvir EU jamči im da u njihovoj svakodnevici dramatičnih promjena neće biti.Na prvoj stranici priloga Ljeto 21. srpnja objavili smo nekoliko fotografija s VIP turnira koji je igran u sklopu ATP Studena Croatia Opena u Umagu, no, jedna od fotografija nije potpisana, a na njoj su finalisti u igri parova: slijeva Ciril Ribičić, profesor iz Ljubljane, Mićo Dušanović, HTV-ov novinar, Franjo Luković, čelnik Zagrebačke banke i odvjetnik Ivan Ćurković.