Priče o sportu važnije od sporta

Što nam u sportu lošije ide, a očito nam iz perspektive potpunog sportskog laika ni nogomet ni košarka ne proživljavaju najblistavije dane, to mu pridajemo više pozornosti. Za komentiranje mečeva uzimaju se kao sukomentatori aktivni sportski stručnjaci, prije i poslije utakmica okupljaju se cijeli ekspertni timovi koji ozbiljnošu najvećih vojnih stratega u najdramatičnijim okršajima raščlanjuju strategije i pomažu nama običnim ljudima shvatiti kako je jedan igrač dodao loptu drugome.

Može se tu čuti raznih pametnih stvari koje ne izmišljam nego doslovno navodim iz bogatoga komentatorskoga fundusa od posljednjih nekoliko mjeseci (uglavnom nogomet i košarka): "Pobijedit će ekipa koja dadne više golova", "Golman je ispucao loptu preko sredine igrališta" (za to vrijeme na ekranu vidimo kako je golman ispucao loptu preko sredine igrališta), "Pobijedili bismo da smo bili bolji"... Vjerojatno nema nijednog drugog dijela života i/ili programa u kojoj ta razina "analitičnosti" ne bi bila predmet žešćeg ismijavanja, ali u sportu, posebno nogometu, to se uspijeva predstaviti kao nešto izuzetno zanimljivo i važno. A pitanje je, čak i kada bi igre doista bile plod tako jakih taktika i vizija kako nam prikazuju, je li i najvećim sporstkim fanaticima draže vidjeti kemiju na igralištima ili saznati kako ta kemija nastaje i time joj oduzeti draž.

Kako će se taj trend sigurno nastaviti, nije naodmet ozbiljno razmisliti o ideji da se stručnim komentatorskim timovima priključe još Neven Ciganović, Viktor Drago ili dr. Korkut koji bi, naravno, ocjenjivali outfite igrača. To bi bilo super iz više (taktičkih) razloga: ne samo da bi dizalo sveukupnu razinu obaviještenosti gledatelja, pomoglo bi Jošku Jeličiću i sličnima da ne izgledaju kao skup muških prostitutki za starije dame, a zasigurno bi se i odrazilo na populariziranje muških sportova među ženskom populacijom.

Da se Ciganovića i njegove kolege pita, pravi osviješteni muškarci nikada ne bi nosili one nezgrapne zeleno-žute kombinacije (kao Brazilci) jer je to baš fuj, fuj, fuj... Ako ništa drugo, mogli bi se ugledati na igrače Arsenala koji su tako elegantni u onim bordo dresovima, iako bi za nijasnu više roza kombinacije bile još bolje. A onda, onaj njihov znoj, neugodni mirisi i neuredne frizure...

Zašto ne gledaju Davida Copperfielda na Novoj TV koji iz najstravičnijih opasnosti s vatrom i vodom izlazi s još boljom frizurom i tenom nego što ih je imao na početku showa? Ako već ne mogu pronaći takve stiliste za sebe, onda bolje da, kao dečki iz ultimate fighta i drugih fightova, ne nose ništa. Njih je baš milo vidjeti kako se minutama grle po podu i svijaju noge jedni oko drugih. Ali, samo dok ne poteče krv! Jer to je opet fuj, fuj, fuj...