Prema napisima u svjetskom tisku, engleski prijevod Hitlerove knjige “Mein Kampf” ili “Moja borba” u digitalnom obliku pravi je svjetski hit. Knjiga se od internetskih prodavača može nabaviti već za jedan euro. Cijena je doista prava sitnica, a interes za zabranjeno voće oduvijek je bio izniman, pa nikoga ne treba čuditi pomama za Hitlerovim političkim i ideološkim manifestom koji je, eto, postao digitalni bestseler u početnim godinama 21. stoljeća.
Gubitak autorskih prava
Još veći procvat interesa za Hitlerov uradak može se očekivati 2015. godine kada prođe sedamdeset godina od autorove smrti, pa će njemačka savezna država Bavarska ostati bez autorskih prava na njemačko izdanje kontroverzne knjige. Prava na englesko (i nizozemsko) izdanje knjige, navodno su još od vremena Drugog svjetskog rata izvan njemačkog vlasništva pa Nijemci ne mogu zabranjivati engleska izdanja te knijge koja je za Hitlerova života prodana u milijunskoj nakladi, a u nacističkoj Njemačkoj dijeljena je i bračnim parovima te vojnicima. Što će se nakon te 2015. dešavati s Hitlerovom knjigom u Njemačkoj, otvoreno je pitanje s kojim će se boriti njemačke pravosudne vlasti i politička elita.
I dok neki tvrde da bi Hitlerova “Moja borba” na originalu i dalje trebala biti zabranjena u Njemačkoj, jer se njome vrijeđaju žrtve holokausta i propagira nacizam, drugi tvrde da bi Njemačka trebala dopustiti tisak knjige, ali uz stručne komentare povjesničara, jer da zainteresirani uz pomoć digitalnog engleskog izdanja ionako mogu vrlo lako, i to iz svoje fotelje u dnevnoj sobi, iščitavati Hitlerove poruke. Svojedobno su dva hrvatska relativno nedavna izdanja Hitlerovih zapisa koje je čak i Mussolini nazivao dosadnima, izazvala velike prijepore u hrvatskim medijima, te sudski spor u kojem je bavarska država pred hrvatskim sudovima izborila zabranu objavljivanja, prevođenja i tiskanja Hitlerove knjige u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku.
Uvećanu naslovnicu njemačkog izdanja “Mein Kampfa” nedavno sam ugledao u Yad Vashemu u Jeruzalemu, u ne tako starom postavu tamošnjeg muzeja stradanja koji na arhitektonski i sadržajno snažan način priča priču o holokaustu koji je Adolf Hitler uz istomišljenike, ali i uz razne druge geopolitičke pomagače, temeljito provodio po dobroj staroj Europi. I koliko god se u svijetu, pa i u Hrvatskoj, pričalo o holokaustu, još ima ljudi koji tvrde da je holokaust izmišljotina i koji se mogu poistovjetiti s idejama iz “Mein Kampfa”.
'Politička izmišljotina'
Kada bi ti ljudi i došli u Yad Vashem, čije je bujno raslinje ove zime i te kako stradalo zbog velikog snijega koji je zabijelio i jeruzalemska brda, i pogledali instalaciju u kojoj se nalazi na stotine starih, izgaženih cipela Židova koji su pogubljeni u nacističkim logorima smrti, vjerojatno bi i tada mislili da je sve to nečija politička izmišljotina. Ne bi povjerovali ni svim onim svjedočanstvima Židova koji su izbjegli smrt, ali nisu zaboravili nacistička poniženja. Sumnjičavo bi gledali u sve one stare harmonike, obiteljske fotografije, dječje portrete, ljudske kosture, potresna pisma iz logora, logorske crteže i slike, haljine i hlače koje su muzealci izložili u spomen na njihove vlasnike čije duše i dalje lutaju ovim nepravednim svijetom. A ta politička i ideološka ignorancija i neopravdana sumnjičavost još je opasnija od neznanja i ljudske ograničenosti. Pa ako već poželite pročitati Hitlerovo štivo, onda bi bilo korektno i u kršćanskom duhu posjetiti i Yad Vashem i njegov najpotresniji dio, Dječji memorijal. A ako vam je Jeruzalem predaleko, za potpuno razumijevanje “Mein Kampfa” dovoljno je otputiti se i do Jasenovca.